U ovoj krizi bez presedana u Europskoj uniji se ponavlja poznati politički obrazac: 1.) Ako pođe po zlu, u biti je kriva Europska unija. 2.) Ako nešto funkcionira, zaslugu sebi pripisuju vlade država članica.

Komisija Europske unije u Bruxellesu pokušava koordinirati odgovore na pandemiju koronavirusom. Pritom, kada se radi o preventivi na području zdravlja, suzbijanju zaraze i kontroli granica, ona ima malo kompetencija i može se aktivirati samo ako se države članice slože i daju joj zadaće. S obzirom na dramatične događaje u početku je svaka država članica djelovala samostalno. To je razumljivo, jer naravno da su vlade najbliže svojim građanima. Granice su bile zatvorene brzo i nekoordinirano, prekinuti su lanci opskrbe ili je zabranjen izvoz zaštitnih maski. Tek potom je od EU-a kao cjeline zatraženo da razriješi kaos i ograniči štetu za europsku zajednicu.

Do maloprije nezamislivo, sada moguće

Europska komisija pod vodstvom predsjednice Ursule von der Leyen sada je u toj ulozi i čini sve da stvori dojam kako se korona-krizi uspijeva odolijevati i da ima solidarne odgovore na dosad neviđene izazove. Von der Leyen se izvrsno snalazi kao krizna menadžerica. To je nezahvalna i prije samo četiri tjedna bila - nezamisliva zadaća. Jer, njezine mogućnosti za brzo donošenje odluka su ograničene: ona ne može otvoriti ili zatvoriti granice ili kupiti i distribuirati medicinske uređaje.

I zato von der Leyen djeluje čitavim nizom javnih prijedloga - o kontroli granica, o financijskim instrumentima, o osiguranjima za slučaj nezaposlenosti, o napuštanju granice zaduživanja državnog proračuna. Vladama zemalja članica ne preostaje ništa drugo osim da prihvate prijedloge Komisije. Predsjednica Komisije je glomazni i spori aparat EU-a u potpunosti prebacila na krizni menadžment. Ono što obično traje tjednima ili mjesecima, sada se obavlja u roku od nekoliko sati. Jedan za drugim nestao je čitav niz tabua.

Međutim, neke važne stvari se zanemaruju: erozija vladavine zakona u Mađarskoj i Poljskoj nastavlja se nekažnjeno. Migracijska politika se našla u nekom drugom planu, zaštita klime je odgođena. Sve je podređeno koroni jer je predsjednica Komisije, koja je na toj funkciji samo četiri mjeseca, morala priznati da je ovo test za EU - „biti ili ne biti" za ovaj savez država. „Bili smo na rubu ponora", rekla je von der Leyen govoreći o stanju Unije prije tjedan dana.

Ništa više nije kao prije

Za samo tri tjedna korona-virus je uništio mnoge pozitivne strane EU-a koje su izgrađene proteklih desetljeća: unutarnje tržište je poremećeno, šengenska zona više ne funkcionira, monetarna unija je pod upitnikom, čak više ne postoji ni i Erasmus, program razmjene za studente.

Koja je svrha EU-a poslije korone? Odgovor Europske komisije glasi: obnova. Da bi to postigla Europska unija će se morati preporoditi ili će propasti. Von der Leyen se uzda u prvo i najavljuje „Marshallov plan", potpunu reorganizaciju zajedničkog proračuna EU-a. To je hrabro, jer ako pođe po zlu, to će biti njezina krivica, a ako uspije, šefovi država i vlada će to pripisati sebi. Pogledajte gore.

Nužno zajedničko financiranje krize

Test izdržljivosti za EU je već ovoga tjedna kada se mora odlučiti kako financirati ogromne svote koje će biti potrebne Italiji, Španjolskoj, Francuskoj, ali i Njemačkoj - da prežive komu svojih ekonomija. Hoće li se ti instrumenti nazivati „korona-obveznice" ili ne, samo je pitanje političkog marketinga - a ne bit. Jasno je da se financiranje mora obavljati zajedno, inače je EU gotov. Ponor o kojem je govorila Ursula von der Leyen još uvijek je blizu.