Osobitost akademskog slikara Duška Šibla, istaknutog i zapaženog suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika jest kontinuirano slikanje, nove slike, akrili, ulja na različitim formatima nastaju u određenom ritmu, skladno se nadopunjujući s već ostvarenim opusom.

Dodatna je zanimljivost i to što slikar koruisti više motiva, od možemo reći, omiljenog ciklusa maski i figura u pokretu, do plesnih figura i krajobraza, sve realizirano u žestokom kolorističkom ozračju.

Veliki formati s temeljnim motivom maski, ispunjeni su grčevitivim, surovim, strastvenim prepletima udova, cijelih tijela, u napetoj i uznemirujućoj atmosferi neprekidnih promjena emocija i tjelesnih napora.

Ritam gibanja figura s maskama, strašan je, neobuzdan, teško izmjerljiv, brutalan, iz pokreta u pokret iscrpljuje i um i tijelo blisko pripijenih plesača.

Malo drugačije realizirani je motiv plesača na vibrantnoj crvenkastoj podlozi. Riječ je o solistu, jedinom liku koji se okreću u ritma glazbe, onako kako samo on čuje glazbu.

Nakon svega uranjamo u trepereći prostor krajobraza, crvenkasto, crnog, zelenog, bliski, dodirujući slojevi tvore fragment svijeta.

Tu je izrazito simbolična slika tri uspravna drva, ariša, koji se žestoko zelene s tamnim tijelima debla i granama u obećavajućem, smirujućem zelenom plavom volumenu.

Nakon svega, napokon smiraj, opuštenost, kraj.

Nakon pomalo divljih i nezaustavljivih figura pokrivenih masakama, do osamljenih plesača na rubu, lagano klizimo prema arkadijskom miru krajobraza, tihog i nijemog

Nakon svega tišina i muk.

S nekoliko slika i ponešto motiva Duško Šibl ispisao je cijeli krug života , krug koji se neprekidno okreće, obilježen pokretom i eruptivnim vulkanskim bojama.