Kolumbija u nedjelju bira novog predsjednika na izborima koji će, po svim pokazateljima, do kraja biti neizvjesni i nakon kojih bi mogla postati prva zemlja kojoj je na čelu čovjek iz stranke Zelenih.

U analitičkim prikazima uoči prvog kruga izbora, svjetske agencije jednoglasno procjenjuju da će o novom državnom poglavaru odlučiti dvojica kandidata, iako će ih se ukupno natjecati devet, s potpuno različitim svjetonazorima. Po svim anketama, obojica u prvom krugu dobivaju više od 30 posto glasova, pa je izgledno da će odluka pasti u drugom krugu, predviđenom 20. lipnja.

Jedan je bivši ministar obrane Juan Manuel Santos (58), čiji bi izbor značio kontinuitet politike dosadašnjeg predsjednika Alvara Uribea, koji odlazi 7. kolovoza nakon zakonski maksimalna dva mandata. Glavna odrednica te politike je nastavak čvrste ruke u odnosu na pobunjenike iz Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC), koji su baš pod Uribeom i Santosom kao ministrom obrane doživjeli najteže vojne poraze i izgubili dobar dio utjecaja u toj zemlji.

"Sa mnom možete mirno spavati", rekao je Santos na nedavnom predizbornom skupu u Aracataci, ističući tako svoj glavni adut u utrci za predsjednika pred svojim biračkim tijelom, koje se većinom nalazi u ruralnim područjima Kolumbije.

Santos je ekonomist, školovan na Harvardu, i dolazi iz ugledne obitelji koja, između ostalog, ima pola vlasničkog udjela u kolumbijskom dnevniku El Tiempo. U politiku je ušao još u svojim 20-im godinama, a u dugoj političkoj karijeri već je bio i ministar financija i vanjske trgovine.

No, uvjerljivu dominaciju koju je Santos imao na početku kampanje u ožujku, na golemo je iznenađenje poznavatelja prilika u Kolumbiji ugrozio Antanas Mockus (58), bivši rektor sveučilišta u Bogoti i gradonačelnik kolumbijskoga glavnog grada u dva navrata, koji je ispočetka bio potpuni autsajder, a danas je gotovo izjednačen sa Santosom u broju glasova koji mu predviđaju ankete.

Mockus je potpuna suprotnost svojem glavnom protukandidatu, vrlo netradicionalan i nekonformističan, o čemu zorno svjedoči istinita anegdota da je svojedobno, za jednog obraćanja studentima, otkopčao hlače i spustio ih kako bi privukao pozornost nazočnih na ono što govori.

Sin litavskih emigranata, profesor matematike školovan u Francuskoj i zaljubljenik u filozofiju, na početku kampanje nije bio shvaćen, a nastup i govori bili su mu ocjenjivani nespretnim i nejasnim, što se ogledalo u anketama u kojima nije dobivao više od 3 posto glasova. No potom su njegove ideje o potrebi dubinskih promjena u društvu počele dopirati do birača, počeo se strelovito uspinjati u anketama i danas mu u prvom krugu predviđaju tek postotak ili dva manje od Santosa, dok u drugom krugu zasad bilježi čak i malu prednost.

Mockusovi simboli: olovka i suncokret

"Moj profesor! Moj predsjednik!", jedan je od slogana koje većinom mladi Mockusovi pristalice uzvikuju na skupvima. Iako je i sam najavio nepopustljivost prema FARC-u, Mockus kampanju temelji na važnosti korjenitih promjena u društvu u kojem bi, po njegovim zamislima, najsnažnije oružje u obrani od svih vrsta nasilja trebalo postati obrazovanje.

Njegovi su simboli olovka i suncokret kao simboli obrazovanja i života i upravo je takav, drukčiji pristup politici, profesoru od početka kampanje priskrbio veliki broj većinom mlađih ljudi srednjeg sloja iz gradskih područja.

Leonardo Cruz, 40-godišnji poslovni čovjek koji se automobilom vozio četiri sata kako bi nazočio jednom Mockusovom predizbornom skupu objasnio je svoju privrženost Mockusu njegovom "novom vizijom u kojoj daje vrijednost životu, bez politike" koja je sama sebi svrha.

Njemu nije naštetila najava povećanja poreza u cilju punjenja državne blagajne (isti cilj Santos namjerava ostvariti povećanjem broja poreznih obveznika), on se izravno obraća raspačivačima droge, poručujući im da lako stečeni novac nije vrijedan (pre)kratkog života, na skupovima ističe kako je njegova kampanja "nešto najsvježije, uz najviše improvizacije i najkreativnije ikad viđeno".

Iako je službeno kandidat zelenih, ne govori puno o čistoći okoliša, ali inzistira na čistoći vlade, na borbi protiv korupcije, na "transparentnosti" politike i borbi za ljudska prava. Na njegovim skupovima se jednoglasno uzvikuje da "cilj ne opravdava sredstva". I, za razliku od uobičajenog načina kojim se oduvijek služe kolumbijski političari, pa i Santos, on ne kupuje glasove dijeljenjem darova ili besplatnim ručkovima.

"Došao sam zato što to želim. Nitko mi za to nije platio", uzvikuju u zboru njegovi pristalice na predizbornim skupovima.

Osim Santosa i Mockusa, u prvom krugu izbora natjecat će se i Noemi Sanin, Gustavo Petro, Rafael Pardo, German Vargas, Jaime Araujo, Jairo Calderon i Robinson Devia, ali s predviđenom biračkom potporom od 1 do najviše 8 posto.

Zato će, u slučaju drugog kruga između Santosa i Mockusa, koji je zasad vrlo izgledan, ključnu ulogu imati politički savezi i sklonosti birača, pri čemu Santos može računati na politički aparat, kojeg je i sam dio, a Mockus na glasače sklonije političkom centru.

"Među onima koji će glasovati za druge kandidate vidljiva je veća sklonost Mockusovim prijedlozima, koji su više 'antipolitički', nego Santosovoj ponudi političkog kontinuiteta", objasnio je kolumbijski analitičar Napoleon Franco činjenicu da u istraživanjima javnog mnijenja o drugom krugu izbora Mockus dobiva između 45 i 48 posto glasova, dva do pet posto više od Santosa.(hina/metro-portal)