Istraživanje GfK o spremnosti građana da novčanim prilozima pomažu druge pokazalo je da oko četvrtina građana iskazuje nesebičnost i spremno odvaja dio svojih novčanih sredstava u cilju pomaganja jako siromašnima i jako bolesnima.

Istraživanje je pokazalo da općenito najviše ljudi novčano ne pomaže (nikad i vrlo rijetko oko 92 posto) određenim udrugama i nevladinim organizacijama, a među onima kojima uglavnom ne pomaže spadaju u dobrotvorne organizacije (uključivo crkvene), sama crkva za njene potrebe, te ugroženi pojedinci pri čemu 82 do 85 posto ispitanih iskazuje da ne daje ili tek vrlo rijetko daje novčana sredstva u te svrhe.

Najmanje je ispitanih koji uglavnom ne daju novac za ciljane humanitarne akcije teško bolesnima, zatim prosjecima na ulici, i ciljane humanitarne akcije za jako siromašne - oko 70 posto.

Osobe koje često pomažu (mjesečno) svojim dobrovoljnim novčanim prilozima predstavljaju između 1 i 8 posto populacije iznad 15 godina starosti. To su, nešto više od prosjeka, osobe u dobi od 55 do 64 godine starosti i oni čiji su prihodi nešto bolji od prosjeka.

Druga grupa, koja povremeno pomaže, najrjeđe daje novac za nevladine organizacije (7 posto) a najčešće za konkretne humanitarne akcije u kojima se pomaže jako bolesnim osobama (22 posto). Kao davaoci novca su, nešto više od prosjeka, zastupljene osobe iz Zagreba, Dalmacije, Slavonije, zatim šira dobna skupina - od 25 do 54 godina , te oni koji sebe svrstavaju u višu srednju klasu, pa i u višu klasu.

Ili, najviše građana iskazuje da daje novčani prilog za ciljane humanitarne akcije za teško bolesne i prosjake na cesti, ciljane humanitarne potrebe za jako siromašne (26), ugrožene članove šire obitelji (21 posto), crkvi za njene potrebe (18 posto). (hina/metro-portal)