Kad je dan vedar i sunčan možemo vidjeti kilometrima u daljinu. Osobi visine 1,80 metara u takvim je okolnostima obzor ili horizont udaljen pet kilometara. Geometrija je u tom smislu vrlo precizna. Horizont - najudaljenija točka do koje vidimo prije nego počne pad Zemljina zaobljenja ili linija koja dijeli zemlju od neba - jednostavno ovisi o visini promatrača. Na primjer, da stojite na vrhu Mount Everesta (8.849 metara visine) granica horizonta bi bila oko 370 kilometara daleko od vas.

Međutim, stvari se tu malo kompliciraju. Dodamo li učinak refrakcije ili prelamanja zraka svjetlosti kako prolaze kroz atmosferu, horizont bi mogao biti još udaljeniji. Hladno vrijeme povećava stopu atmosferske refrakcije pa na poprilično studenim mjestima poput Antarktika ljudima je obzor udaljen i više stotina kilometara. Nadalje, s obzirom da su oblaci relativno visoko iznad Zemljine površine, vidimo ih na još udaljenijim lokacijama nego što je slučaj sa karakteristikama tla. Ipak, isto kao što vremenske prilike mogu poboljšati naš vid tako ga mogu i omesti. Magla i raspršena svjetlost mogu smanjiti vidljivost do razine koja je puno manja od one koju biste očekivali da bude u skladu s visinom promatrača. Na kraju, spomenimo i topografiju - čak i najbolji vremenski uvjeti ništa ne znače ako je ispred vas planina, ali tada barem imate lijep pogled.