Akademski slikar Duško Šibl u proteklom je polugodišnjem razdoblju,koji se poklapa s njegovim boravkom u Londonu kreirao veliki,složeni opus.

Dio toga nadahnutog opusa Šibl je vrlo vješto,smiono i pomalo izazovno izveo u tehnici kolaža, sačinjenih od komadića šarenog, raznobojnog papira, stvarajući zasebni, vrlo osobeni svijet razigranih figura bez prepoznatljivih crta lica ili tek s minimalnim naznakama.

Je li to ples, tek lagani pokreti ili žestoko sučeljavanje, svaki kolaž ima svoju karakterističnu situaciju prepletenih tijela, koja nam odgovara na naš upit.

U novijim kolažima uočio sam stanovite sličnosti sa sačuvanim frizovima na kamenim spomenicima nestalih civilizacija Srednje Amerike.

Šiblovi plesači podsjećaju nas svojim ponašanjem, gibanjem na urezane sadržaje na kamenu,prepune mitova i legendi.

Doista, lica osoba koja se kreću u raznolikim ritmovima, nepoznata su, nema ih i ne znamo tko su oni, ponegdje i s maskama prekrivenih praznih lica, mi ih prepoznajemo po kretanju,po grčevitim gestama.

Izraziti kolorizam ovih kolaža osobitost je ciklusa.

Ponekad mi se čini kako su na ovim kolažima boje suprotstavljene jedna drugoj,jedna protiv svih, sve boje protiv svih boja u snažnom, nezaustavljivom kolopletu.

Šibl je pokazao svekolike, raznovrsne mogućnosti kolažiranja, proširujući svoj ciklus svakog dana novim komentarima i promišljanjima o svemu što se događa oko njega, vodeći rječiti dnevnik u listovima kolaža.