Prije bilo kakvih konkretnih tvrdnji o škakljivosti životinja, prvo je potrebno kazati to da postoje dvije vrste škakljivosti. Prva je lagano škakljanje koje podsjeća na svrbež ili povlačenje perom po koži, a drugo je ono koje izaziva histeričan smijeh (kad vas netko prstom dirne pod pazuho ili vas bocka u rebra). Prva vrsta se zove knismeza (engl. 'knismesis'; N.B. - naziv su smislili psiholozi  G. Stanley Hall i Arthur Allin 1897. godine) i naveliko je rasprostranjena pojava. Brojne životnije su razvile ovakvu vrstu ponašanja, najvjerojatnije da bi se obranile od gmizavih stvorenja poput paukova i škorpiona. Uzmimo na primjer, goveda i konje. Njima leđa zadrhte kad pokušavaju otjerati muhe, a čak i morski psi imaju precizno određenu točku pod njuškom u kojoj su škakljivi na ovaj način. S obzirom da lagani dodir podsjeća na gmizanje insekata i sitnih stvorenja, brojne životinje imaju knismetičku reakciju.

Druga vrsta škakljivosti naziva se gargaleza (engl. gargalesis) i puno je rjeđa u životinjskom svijetu. Samo ljudi i ljudima najbliži primati (čimpanze, gorile i orangutani) su dokazano škakljivi na ovaj način. Pretpostavlja se da se ova vrsta škakljivosti kod velikih majmuna razvila kako bi se mogli društveno zbližavati, naročito u odnosu roditelji-potomstvo. Neki stručnjaci su uvjereni da gargaleza pomaže mladima da izoštre vještine samoobrane; tijekom međusobnog škakljanja mladunci razvijaju reflekse koji će zaštititi osjetljiva područja poput vrata i rebara.

Ipak, navodno postoji još jedna životinja koja je škakljiva na ovaj drugi način - štakor. Tijekom proteklog desetljeća neuroznanstvenici i stručnjaci za proučavanje ponašanja životinja moje je predvodio Jaak Panksepp sa Državnog sveučilišta Washington (video ispod) skupili su opsežne dokaze koji sugeriraju da se štakori 'smiju' kad ih se škaklja. Prilikom dodirivanja određenih dijelova tijela štakora, štakori ispuštaju visoke zvukove koji podsjećaju na cvrkut. Nadalje, ti 'cvrkuti' su navodno izravan pokazatelj užitka; štakori će u labirintu dolaziti do točno određenih mjesta i podizati točno određene ručice ako nauče da će nakon toga dobiti porciju škakljanja. To cvrkutanje je ekvivalent ljudskom smijanju.

Međutim, ne slažu se svi znanstvenici s Pankseppom i s njegovim kolegama koji vjeruju da su radost i užitak primitivne emocije koje doživljava većina obitelji sisavaca uključujući i štakore. Upravo zbog ponašanja mladunaca štakora - trče unaokolo, ispuštaju visoke zvukove dok se igraju grubo (poput majmuna) - znanstvenici vjeruju da su razvili gargalezu koja je slična onoj ljudskoj.