Književni dar Nevena Vulića (1983) neupitna je i iznimna činjenica; proviruje iz svake rečenice ovoga mladog autora, bivšeg Eventualista. Teško je ostati ravnodušan pred književnim efektima koje postiže minimalnim sredstvima, koncentracijom na osobni mikrokozmos, naizgled spontanim i nebrušenim rukopisom: rezultat je fascinantna ogoljenost i konciznost, doživljaj mnogostruke, ubrzane intenzivnosti postojanja u trenutku.

Fragmentarni roman Povijest bolesti (Sysprint) čita se kao kronika osobne borbe protiv svijeta, koja protagonista kaskadno odvodi sve niže u (zastrašujuće preranu!) duhovnu i tjelesnu nemoć.

Ipak, premda ga u raznovrsnim ustanovama bodu, režu i psihički podčinjavaju, a pritom ga mrcvare i neuništiva pitanja o životnom smislu, našeg junaka ne napuštaju spasonosna ironija i crni, da ne kažemo morbidni humor. Zbog svega toga riječ je o groznom koliko i ushićujućem štivu.