Pompozna glazba i određena doza patosa: dokumentacija koju je kineska državna televizija producirala za afričku publiku ima jednu temu: Kina i Afrika se bratski bore protiv globalne pošasti zvane COVID-19.

Palete pune medicinske opreme se istovaruju iz zrakoplova. Velikodušna donacija Pekinga svojim afričkim partnerima, glasi poruka ovog propagandnog filma upakiranog manje-više uspješno u dokumentarni format. "Narodna Republika kao prisni partner Afrike u kojeg se može pouzdati u teškim vremenima", kaže se u filmu.

Kina nije Djed Mraz

No Kina u Africi nije kako bi dijelila donacije i pomoć. Već godinama je Kina ovdje prisutna kao ulagač i izvođač radova na infrastrukturi. Posebice u zemljama poput Konga gdje leže, za industriju mobilne telefonije važni, rudnici rijetkih minerala poput koltana. Za kenijskog ekonomista Alyja Khan Satchua se radi o jednostavnoj računici: vi nama ceste, mi vama sirovine. "Kina se nalazi u središtu novog razdoblja u kojem se mnogo toga polaže u globalnu infrastrukturu. Predsjednici afričkih država vjeruju da je Kina Djed Mraz. No Kina želi dobit od svojih investicija", kaže  Khan Satchu.

Dužničko ropstvo?

Najnoviji mega-projekt kineskih ulagača je slobodna trgovinska zona u malenom Džibutiju na Rogu Afrike. Zona bi trebala biti dovršena za dvije godine ali već sada je ovdje aktivno preko 700 poduzeća. Već je gotova i prekooceanska luka kao nova vrata Kine prema afričkom kontinentu i dio novog Svilenog puta. šef luke Aboubaker Omar Hadi naravno ne vidi nikakav problem u kineskim investicijama. "To nije ništa novog. Kina već desetljećima gradi trgovinske odnose s afričkim zemljama. Na kraju krajeva su ove investicije dobre i za svjetsku trgovinu", kaže šef luke. Kina je zaista mnogo vlastitog novca uložila u ovaj projekt. No još više je posudila vladi malene afričke zemlje. Vanjski dug Džibutija sada iznosi 85 posto BND-a, dvije trećine tog duga otpada na dugovanja Kini.

Za kenijskog ekonomista Jamesa Shikwatija je gospodarski rast utemeljen na kreditima opasna strategija. "Zasad je prerano govoriti o nekakvoj ovisnosti. Ali treba malo bolje baciti pogled na ugovore koje Kina sklapa s afričkim zemljama. Ako nećemo moći vratiti dug, može se dogoditi da kina kontrolira što se događa s dužničkim zemaljama", strahuje Shikwati.

Bivše kolonijalne sile bi trebale biti oprezne u kritici

Afrika Kinu ne zanima samo s aspekta izvora sirovina. Kontinent je sa svojim rastućim stanovništvom, kako kaže Ganesh Rasagami iz Svjetske banke, za Kinu zanimljiv i kao tržište. "Peking Afriku vidi kao rastuće tržište na kojem žele osigurati svoje pozicije. Istodobno žele druge držati podalje od tog tržišta. Kina se povodi za sloganom: Mi smo ovdje zbog posla i ne postavljamo pitanja o korupciji i kršenjima ljudskih prava", zaključuje Rasagam.

Zauzvrat ni Afrikanci ne postavljaju nikakva pitanja, oni žele gospodarski rast i to odmah. Iako će za to možda u budućnosti platiti visoku cijenu. No mogu li se interesi Kina u Africi uspoređivati s novovjekim kolonijalizmom? Šef luke u Džibutiju na to ima nedvosmislen odgovor. "To nije točno. I tko to zapravo tvrdi? Iste one nacije koje su nas u prošlosti porobljavale. I njih bi sada trebali slušati?", zaključuje Hadi.