Policija iz američkog gradića Calumeta već je odavno zaboravila na kaznu od jednog dolara za parkiranje napisanu 1. rujna 1976. godine, ali žena koja ju je našla na svojem vjetrobranskom staklu nije.

Cedulja na kojoj je bila ispisana kazna, poruka i novčanica od 20 dolara stigli su u policijsko sjedište u običnoj bijeloj omotnici ali bez povratne adrese.

U poruci je pisalo: ’Uvijek sam namjeravala platiti tu kaznu. Stavila sam je sa strane i svako malo na nju naletjela i samoj bi sebi uvijek rekla da ću je kad-tad platiti. Mislim da je sada vrijeme.’.

Kazna za neplaćanje povećala se na pet dolara već nakon sedamdeset i dva sata, ali nakon toga novčani iznos ne raste, objasnio je načelnik policije David Outinen.

Outinen je izjavio da se ne sjeća kako je itko platio kaznu nakon toliko vremena, te da je riječ o vrlo neobičnom slučaju. Žena se očito nada da će plaćanje kazne, s kamatama, privesti kraju cijeli slučaj, a svoju je neobičnu poruku zaključila riječima: ‘Molim vas, ne pokušavajte me pronaći. Ja sam ugledna gospođa!’. (METRO)