U današnjoj obavijesti Državni zavod za mjeriteljstvo podsjeća da se početak ljetnog računanja vremena provodi prema Uredbi o računanju vremena u 2010. godini.

Svi ćemo to napraviti prema naputcima uredbe, ali se mnogi s pravom pitaju zašto se to u stvari radi.  Rezultati nedavne ankete provedene među mladim Austrijancima, na primjer, pokazuju da oni smatraju da se sat mijenja zbog jačine svjetla, više slobodnog vremena, smjene godišnjih doba ili, jednostavno, ‘eto tako’.

Službeno objašnjenje glasi da je svrha toga postupka bolja usklađenost između sati dnevnoga svjetla te radnog vremena i školske nastave. Ljetno računanje vremena češće se koristi u umjerenom pojasu, zbog zamjetne razlike između broja sati dnevnog svjetla u različitim godišnjim dobima. No, s vremenom se pokazalo da pomicanje kazaljki donosi državama i financijsku dobit. Amerikanci su primjerice prošle godine izračunali da će do rujna na taj način uštedjeti gotovo 10 tisuća barela nafte, te su kazaljke odlučili  pomaknuti tri tjedna prije nego što je uobičajeno.

No, s tim se nisu složili Navaho Indijanci, koji su se 1968. godine izborili da se u američkoj državi Arizoni satovi ostave na miru. Zbog uštede električne energije, nedavno je i vlada Novog Zelanda objavila da će ljetno računanje vremena produžiti s uobičajena 31 na 34 tjedna.

Presedan se 1987. godine dogodio i u Čileu, gdje su vlasti zbog posjeta Ivana Pavla Drugog odgodile pomicanje kazaljki na jedan dan.

S druge strane, austrijsko Društvo za odgodu vremena svim se silama bori protiv ljetnog mjerenja vremena, jer izaziva stres.

Ljetno računanje vremena prvi je put 1784. godine spomenuo Benjamin Franklin u pismu urednicima lista Journal of Paris, no kako je bilo riječ o šaljivom članku, nije jasno je li Franklin doista želio tako nešto predložiti Francuzima. Ovaj je sustav ozbiljno predložio William Willett u članku ‘Waste of Daylight’ (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907. godine.

Zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj od 30. travnja do 1. listopada 1916. godine, a iste je godine, od 21. svibnja, taj primjer slijedila i Velika Britanija. Od 1983. godine u Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj, uvedeno je po prvi put ljetno računanje vremena. Hrvatska je tu praksu nastavila i nakon osamostaljenja.