Ako mislite da znate sve, prevarili ste se. 

No ako ste spremni priznati trenutke u kojima niste ispali najpametnijima, to će pokazati da ste pametna osoba. 

U istraživanju na Duke sveučilištu testirana je svjesnost ispitanika o tome koliko griješe. Testovi su se izvodili na temelju eseja koje su ispitanici pisali, a kasnije morali kritički analizirati, traživši u njima vlastite pogreške.

Ispitanici koji su bili skoromniji i otvoreniji u ukazivanju vlastitih pogrešaka, dokazali su da su bolji u procjenjivanju dokaza, manje osuÄ‘uju i pritom izvjegavaju napade osobne prirode i drže se svojih principa jednom kad ih odrede.

Istraživači smatraju da bi se studija mogla primijeniti u politici.

Dakako da nikome ne bi palo napamet povezati politiku sa skromnošću, no nešto je takvo  itekako izvedivo. Profesor Mark Leary, vođa istraživanja, tvrdi da sve političke struje imaju predispozicije za malo više skromnosti, a naša želja da budemo u pravu i pritom ispravljamo one koji se s nama ne slažu je karakteristika gotovo svakog aspekta naših života - to radimo s prijateljima, obitelji i partnerima.

Leary dodaje da je naša najveća vrijednost nedostatak straha da budemo u krivu - a to je ono što bi se u politici trebalo više pokazivati. Priznavanje pogrešaka pretvorilo bi svaku osobu koja drži moć u bolju osobu, zbog čega bi je narod više cijenio. 

Na kraju krajeva, biti vođa znači razviti vlastitu širinu perspektive i uzimati u obzir tuđe. A to ne možemo ako smo uvjereni da smo sami popili svu pamet svijeta.