Nakon uhićenja i otkrića drugog identiteta Radovana Karadžića, stalno pristižu nove informacije o njegovom drugom životu, u kojem se ponašao kao potpuna suprotnost svom poznatom liku.

Promjena izgleda bila je, naravno, očekivana, no ujedno i toliko drastična da je opčinila analitičare koji pokušavaju naći razloge za baš takav novi identitet. Psihijatri, kao hrvatski tako i srpski, slažu se da promjena identiteta nije promijenila ličnost, nego da su sva odstupanja od uobičajenog Karadžićevog ponašanja bila samo gluma.

Tvrdi se da Karadžić pati od narcisoidnog poremećaja, koji ga je tjerao da i kao nova osoba javno istupa, kako u medijima tako i na predavanjima, te da izmišlja vlastite uspjehe kojih nije bilo.

Nažalost, stvar polako odlazi predaleko. Fascinacija novim identitetom krvnika Sarajeva, Srebrenice i nebrojenih drugih mjesta u Bosni i Hercegovini prešla je granicu dobrog ukusa, pa se počelo pisati i o njegovoj novoj ljubavi i pomaganju drugima. Navode se citati u kojima Karadžić pomirljivo, u skladu sa svojim novim likom gurua, govori o ratu, smatra da sve zločince treba izručiti i uživa u igri hrvatske nogometne reprezentacije protiv Engleske.

Svi takvi napisi svode Karadžića u neke normalne okvire, gotovo sa simpatijama. A to nikako nije dobro, a još manje potrebno.

Radovan Karadžić je, uz Ratka Mladića, najstrašnija stvar koja se dogodila Europi od Hitlera. On je koristio svoja znanja iz psihijatrije u svrhu slamanja morala i samosvijesti cijelog jednog naroda najgroznijim metodama, masovnim silovanjima, otvaranjem koncentracijskih logora smrti i brutalnim smaknućima desecima tisuća ljudi.

Možda je nekad i imao neke ljudske karakteristike, no one su definitivno nestale na dernecima iznad Sarajeva kada se, uz roštilj i janjetinu, pucalo teškim puškomitraljezom na opkoljeni grad iz čiste zabave.

Osoba koja je liječnik po struci činila je sve suprotno od onoga što su ga učili na fakultetu, i osim što je osramotio svoj narod, priskrbivši mu epitet genocidnog, osramotio je i svoju profesiju.

Taj čovjek sada ide na suđenje, i tisuće i tisuće preživjelih morat će ponovno proživljavati grozote koje im je priredio i biti publika koja je prisiljena gledati novi cirkus.

Svedimo stoga Radovana Karadžića i Dragana Davida Dabića na stvarnu mjeru masovnog ubojice za kojeg niti jedna kazna nije dovoljno pravedna. (DK)