Prije nekoliko mjeseci, točnije 28. siječnja ove godine, Egipatska je vlada napravila potez bez presedana kako bi utišala disidente - u čitavoj je zemlji ugasila Internet. Kako je to uopće moguće, te koje su šanse da se nešto slično dogodi i drugdje?

Prema riječima računalnog stručnjaka s MIT-a Davida Clarka, sposobnost jedne vlade da ugasi Internet u državi ovisi o razini kontrole koju ima nad poslužiteljima/pružateljima internetskih usluga odnosno ISP-ima (Internet Service Providers). ISP-u su tvrtke iz privatnog sektora koje nude internetske usluge svojim klijentima.

ISP-i imaju izravnu kontrolu nad internetom. Ono što će se s njim dogoditi, dakle, ovisi o tome koliko daleko sežu vladini prsti. U nekim državama vlada je ta koja najviše kontrolira ISP-e (na pamet bi vam trebala pasti Kina).Kad vlada naredi ISP-ima da ugase Internet, oni to mogu učiniti na nekoliko načina, objasnio je Clark u e-mailu za jedan sestrinski portal LiceSciencea. Moguće je neutralizirati servere i same optičke kabele za prijenos podataka (što je poput svojevrsnog' isključivanja iz struje') ili naprosto izmijeniti usmjerivačke tablice ili RIB-ove (u prijevodu, izvršiti selektivno digitalno ubojstvo interneta nakon kojega su dostupne samo određene usluge).

Konkretno, u slučaju Egipta, vlada je ta koja nadzire glavni ISP (Telecom Egypt). Kako kaže William Lehr, također internetski stručnjak s MIT-a, „to je Egipatskom čelništvu osiguralo određenu kontrolu nad nacionalnim i međunarodnim telekomunikacijskim interkonekcijskim postrojenjima koja osiguravaju fizički prijenos međudržavnih internetskih veza." Gašenjem tih krugova učinkovito se prekida promet iz Egipta prema van.

Međutim, u europskim zemljama i SAD-u nešto slično je gotovo nezamislivo. Ipak, kako kaže Clark, to je više pitanje regulatorne politike nego nečeg drugog. U vrijeme velike krize, bilo koja vlada bi se mogla odlučiti na to da prisili ISP-e na gašenje interneta. Kako? Preko izmjena zakona.

U SAD-u predsjednik Barack Obama nema nikakvu moć niti pristup nekom prekidaču za gašenje interneta pa tako nema ni kontrolu nad ISP-ima. I sad na scenu stupa surova stvarnost - sloboda interneta može se ukinuti u slučaju cyber-hitnosti koja je od nacionalne važnosti jer vlade tada mogu donijeti razne zakonske prijedloge i izmjene kao što je, da vam damo konkretan primjer, američki „Protecting Cyberspace as National Asset Bill" ili „Prijedlog Zakona o zaštiti cyber-prostora kao nacionalne imovine". U slučaju da taj prijedlog zakona, podnesen prošle godine,zaista bude prihvaćen, SAD bi imale legitimno pravo u određenim okolnostima ugasiti Internet.

Međutim, ovaj je prijedlog usmjeren na zaštitu ekonomske infrastrukture od terorista, a ne na ukidanje slobode govora kao što je bio slučaj u Egiptu. Ipak, skeptika je puno. Takva moć u rukama jedne vlade je neprocjenjiva.

Ipak, nije sve tako crno. Uvijek ima rupa u sustavu pa isto vrijedi i za gašenje interneta. Ljudi bi i dalje mogli koristiti smartphone za komunikaciju s globalnim internetom. Tvrtka bi mogle imati pristup privatnim Intranet vezama. Nadalje, privatni ISP-ovi mogli bi pristupiti svojim međunarodnim vezama i zaobići kontrolirane krugove (na primjer, kontrolu Telecom Egypta, odnosno vlade, moguće je bilo zaobići na ovaj način). Sve to sugerira da čak ni vlade s ogromnom moći ne mogu zaustaviti Internet u potpunosti - izazov je to i za one koji ga žele nadzirati i za one koji žele njegovu apsolutnu slobodu. Internet je sve složeniji, razvija se i kako vrijeme prolazi bit će sve teže gasiti ga. Iz dana u dan viđamo nove napade i nove obrane u ratu za Internet. Sigurno je da će sa složenošću interneta i njegovim rastom biti novih ranjivih točaka, ali isto tako pojavit će se i novi obrambeni mehanizmi.