Tko se u svom radnom vijeku nije susreo sa zlostavljačima na poslu, likovima koji svoje frustracije i probleme ne rješavaju, ili ne znaju riješiti, na konstruktivan način već se iživljavaju na, uglavnom, podređenima i to na način da vrijeđaju, omalovažavaju i prijete. Zlostavljani se uglavnom boje išta poduzeti, prvenstveno zbog gubitka posla, a vjerojatno i zbog osude okoline. Još uvijek živimo u svijetu u kojemu trebamo biti sretni što radimo, pa ako nam u ovoj banana državi to još i plate, zar da još tražimo i tamo neka prava koja su propisana tamo nekim zakonima koji valjda i postoje kako bi se kršili.

Nažalost, u našoj državi još nije donesen Zakon o mobbingu i sva zaštita dostojanstva radnika ugurana su u članak 30 Zakona o radu

Da li vas je ikada nadređena osoba toliko maltretirala i iživljavala se na vama da vam je voda došla do grla i odlučili ste ju prijaviti?
Ako još niste bili u toj situaciji onda se možete smatrati sretnikom, a ako razmišljate već neko vrijeme o tome prvo dobro razmislite što vas sve čeka ako nešto poduzmete i naoružajte se jakim živcima.

Jer:

Na početku će vas svi podržavati, ovisno o vašem položaju, ulizivati se i lizati guzicu, kleti se da će biti uz vas, jer uostalom taj isti šef koji maltretira vas maltretira i njih. Glavna parola je – zajedno smo jači, ali kada stavite na papir sve svoje pritužbe i pošaljete ga odgovornoj osobi najednom svi ti koji su zdušno navijali kako zlostavljača treba kazniti imaju problema s pamćenjem, ne sjećaju se da je šef maltretirao njih da bi se sjetili da je isti odnos imao i prema vama, te su ljuti i povrijeđeni što ih u dopisu spominjete kao moguće svjedoke. Obično vas brzo zaborave, priklanjaju se šefu i najednom ste potpuno izolirani i usamljeni u borbi protiv vjetrenjača.

PREPORUČUJE se u krajnjem slučaju zlostavljanja promijeniti radnu okolinu  

Jer:

Šef će biti bijesan što se usuđujete boriti za vlastita prava i dostojanstvo, jer smatra svoje ponašanje sasvim normalnim, pa će na sve načine pokušati banalizirati problem istovremeno lobirajući (su)radnike, naravno one podložne i zastrašene, kako bi stvorio čvrsti tim dupelizaca koji će mu držati stranu i braniti ga od nekog tamo buntovnika koji je, iz ne zna se kojih razloga, prolupao i okomio se na njega jadnika. Uz to bacit će se na kopanje po vašim radnim zadacima unatrag godinu-dvije-tri-koliko god treba kako bi vam pronašao greške i ocrnio vaše radne sposobnosti i stručnost koliko god to može.

Jer:

Bit ćete glavna tema trača, kojih je eto baš u zadnje vrijeme ponestalo, i baš ste dobro pogodili tajming kako bi glavni tračeri imali što raspravljati. Trebam li napomenuti kako svi misle da su u navedenoj temi kompetentni, kako svatko ima nešto za reći i kako se svi prave pametni…naravno, vama iza leđa. U oči vam nitko neće reći ništa, ali će zato (zli) jezici u vašoj odsutnosti raditi sve u šesnaest.

Blogerica komentira zašto se zlostavljani ne bune: ‘Još uvijek živimo u svijetu u kojemu trebamo biti sretni što radimo, pa ako nam u ovoj banana državi to još i plate, zar da još tražimo i tamo neka prava’ 

Jer:

Povjerenje u pravni sustav biti će vam brzo poljuljano kada dođete do prvih prepreka, a do njih ćete doći vrlo brzo. Npr. osoba iz stavka pet citiranog članka vjerojatno je postavljena na mjesto ovlaštenika (naravno, govorimo o firmama koje imaju više od 20 zaposlenih) reda radi, tek da se zadovolji zakon, a pitanje je koliko je ta osoba kompetentna i kvalificirana da donosi sud o tome da li se radi o mobingu ili ne i da li ona uopće poznaje zakonske propise na zadanu temu. Takav ovlašetnik uglavnom nema iskustva u slučajevima zlostavljanja na radnom mjestu, ne zato što zlostavljanja nema, već zato što se ljudi o tome boje javno pričati, a kamoli nešto napisati, kako se nekome ne bi zamjerili. Pa kada dođe do nekog ozbiljnog slučaja već na početku naprave krivi korak koji će vam odmoći i teško da se možete u takvoj situaciji utješiti činjenicom da možete u slučaju, ako sve završi na sudu, ovlaštenika po tom pitanju teretiti.

Jer:

Kada vam svi, ili u boljem slučaju gotovo svi, okrenu leđa zapitat ćete ste da nije možda u vama problem, da ste možda pretjerano osjetljivi, da ste možda ludi, da niste trebali ništa poduzimati. Nakon što se dobro isplačete, i provedete nekoliko besanih noći, i popijete nekoliko tableta za smirenje propisanih od nadležnog psihijatra počnete razmišljati svojom glavom i shvaćati da niste vi ludi, da su ludi i vaš šef, i svi oni koji kurvinski šute i dozvoljavaju da ih se bezrazložno gazi i ponižava.

Jer:

Kako se ono kaže - vrana vrani oči ne kopa i vrlo vjerojatno će ovlaštenik biti na strani poslodavca računajući da ćete biti dovoljno preplašeni i iztraumatizirani kako bi angažirali odvjetnika i tužili firmu koja vas hrani.

Jer:

A znate što je u svemu tome apsurd?
To da vam ovlašetnik nije uopće dužan pismenim putem odgovoriti na vašu pritužbu (on to može, ali i ne mora), jer ćete istu morati utjerivati putem suda, ali naravno i za to imate zakonski rok.

Pojam uznemiravanja i spolnog uznemiravanja je jako širok. Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uvjetovano spolom osobe, koje ima za cilj ili koje stvarno predstavlja povredu osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Spolno uznemiravanje je svako neželjeno verbalno ili neverbalno , odnosno fizičko ponašanje spolne naravi, koje ima za cilj ili koje stvarno predstavlja povredu osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Sada vas ja pitam kako netko može dokazati da ga se spolno uznemirava?
I da li je itko ikada to dokazao? Ja pretpostavljam da spolno uznemiravanje uglavnom provode nadređene osobe na podređenima bez obzira o kojem se spolu radi. Tko može biti toliko blesav da sexom nekoga ucjenjuje u javnosti, tj. pred svjedocima? Sve se odigrava iza zatvorenih vrata i u 4 oka, riječ nadređenog protiv riječi podređenog.

I na kraju kada razmislim najbolje rješenje je pronaći novi posao sa zdravom sredinom, ako je to ikako moguće.  (METRO)