"Najkasnije od ožujka 2020. svijet se nalazi u izvanrednom stanju". Ovako Caroline Roggendorfer započinje predgovor svojoj knjizi izašloj u izdanju kuće Edition Steffen iz Kölna. Za mnoge se društveni život premjestio u jedan digitalni svijet video konferencija, glasovnih poruka, telefoniranja i videa. No: "Kako bi i naši unuci jednom razumjeli što se dogodilo 2020. htjela sam zabilježiti kako smo se zapravo osjećali tijekom korone", nastavlja Roggendof.

Bez kave u omiljenom kafiću

Ona radi kao savjetnica u jednom kelnskom uredu za zapošljavanje. Članovima obitelji, prijateljima i poznanicima u cijelom svijetu poslala je poruku s pitanjima: Kako izgleda vaša korona-svakodnevica? Što vam zadaje brige? Ili što vam ulijeva nadu? Većinu odgovora ova psihologinja je dobila od poznanika iz Njemačke ali i iz Australije, Novog Zelanda, Azije, SAD-a i Južne Amerike. Ponekad kratki odgovori, ponekad protokolarni, ponekad elegični. "Tako je zabilježen trenutak Uskrsa 2020", kaže Roggendorfer. Sve je to zabilježeno i na jednom internetskom blogu.

Ono što je nastalo je jedna slojevita i globalna slika raspoloženja svijeta na proljeće 2020. "Meni trenutno nedostaje mnogo toga što je inače samo po sebi razumljivo: zagrliti djecu, posjetiti majku, otići na kavu u omiljeni kafić na Uskrs u crkvu", piše 56-godišnja medicinska sestra Claudia iz Bottropa.

Nesigurnost ostaje

Ili 29-godišnja Tilly, fizioterapeutica iz australske Canberre. koja poziva na solidarnost sa zaposlenima u posebno osjetljivim sektorima. "Nadam se da ćemo se podsjetiti na otpornost ljudskog duha, na radnike u zdravstvu koji se na prvoj crti bojišnice brinu oko oboljelih, na prodavačice živežnih namirnica, na vozače kamiona na prave junake ove krize. Nadam se da nitko neće zaboraviti ovo razdoblje", kaže Tilly.

Lisa iz Wellingtona ne zrači optimizmom: moglo bi još potrajati dok se ne pronađe cjepivo i virus ne bude pobijeđen. No Lisa, koja na Novom Zelandu radi kao analitičarka u državnoj energetskoj kompaniji, se brine za svoje roditelje u Njemačkoj koji su već u poodmakloj dobi i time spadaju u rizičnu skupinu. Strahuje i za svoje radno mjesto. "Čini me nervoznom to što ne znam kako će sve ovo ići dalje", otkriva u svom pismu.

Smjeh i plač

I Rosi iz Španjolske je oko Uskrsa još bila pesimistična"Imamo osjećaj da nakon Covida 19 svijet neće biti isti kao ranije. "Mi ćemo naučiti kako živjeti drugačije, bit ćemo zahvalniji za male stvari u životu i nećemo sve shvaćati zdravo za gotovo", kaže ove psihologinja. Vjeruje da je čovječanstvo sada postalo svjesno da se sve može promijeniti naglavačke kroz jednu takvu pojavu kao što je pandemija."To je u svakom slučaju prekretnica u povijesti čovječanstva", zaključuje.

Nisu svi odgovorili pisanom riječju. Emi, 30-godišnja knjigovođa iz Poljske je svoju korona-priču poslala u obliku slike sačinjene od mnogih emojija. Simbolični izrazi emocije pokazuju zapanjenost, ogorčenost, odbijanje, plač i smijanje. Na kraju prevladava smijeh. Ali i crna srca. Pomiješani osjećaji: tako se osjeća svijet u prvoj polovini 2020.