Kapetan Antonio Quevedo je na palubi svoje policijske brodice i promatra pučinu. Nad lukom Dakara zalazi sunce u zlatnim bojama. To bi bio slikovit trenutak kada ne bi vladao užasan zadah od ribljih otpadaka. Lagano im se približava drugi brod, tridesetak metara dugačak patrolni čamac španjolske Guarda Civil. Na njemu nisu samo španjolski, nego i policajci Senegala.

Antoniove kolege će ubrzo poslati izvješće koordinacijskom središtu na Kanarskom otočju. U njemu piše koga su tog dana zaustavili na moru. "Još uvijek vidimo osam do deset plovila na dan, dva od njih zaustavimo i pregledamo", kaže nam Quevedo. Provjeravaju tko se nalazi na tom plovilu i da li ima ilegalnih doseljenika. Ali uglavnom se doista radi samo o ribarima, kaže nam španjolski službenik. Za koga se posumnja da želi krenuti prema Kanarima, njega se vrati nazad na obalu.

"Danas nema smisla uopće pokušati doći tamo preko mora", kaže Quevedo. "Ponekad zaustavimo ljude koji su došli izdaleka. I po dvije godine pokušavaju doći na neki brod tu u Senegalu ili Mauretaniji. Ti ljudi su za svoj put potrošili golem novac samo da bi ih onda mi upecali iz mora. Sve je tako propalo, za ništa."

Dogovor Španjolske sa Senegalom

Doista protekle godine nije jedan jedini Senegalac uspio doći na Kanarsko otočje preko mora. Taj put je čvrsto zatvoren. Ali u Španjolskoj se još dobro sjećaju navale u 2006. kad je na Kanare došlo tridesetak tisuća izbjeglica, u ribarskim brodicama iz Senegala i Mauretanije. Toliko ih je stiglo, koliko ih je krenulo - to ne zna nitko. Nema službenih podataka o nestalima ili poginulima. Ali ima podataka o živima: od 2005. do 2009. se broj Senegalaca koji žive u Španjolskoj udvostručio. Madrid je zato sklopio sporazum sa Senegalom kako bi spriječio ljude da uopće krenu na put i - ako je potrebno, da ih ulove na moru.

Alberto Virella je donedavno bio službenik u španjolskom Ministarstvu za pomoć u razvoju, zadužen za Afriku. Danas je veleposlanik Španjolske u Senegalu: "Španjolski recept za uspjeh u pitanju izbjeglica jest da se na više razina surađuje sa zemljama u regiji", kaže nam. A to znači i borbu protiv siromaštva, jačati gospodarski razvoj i trgovinu, baš kao i produbiti kulturnu razmjenu. "Ako EU želi nadzirati migraciju, to će uspjeti samo ako i zemlje odakle dolaze izbjeglice nešto budu imale od toga."

Španjolska je otvorila novčanik

Španjolska ne ulaže samo u razvojne projekte kako bi poboljšala tamošnje životne uvjete, nego financira i program povratka kako bi Senegalcima koji se odluče vratiti, dala životnu perspektivu. A onda su tu i izdaci za osiguranje granice. Europa tek raspravlja o tome, da li uopće i kako da štiti svoje granice već u zemljama porijekla ili tranzita, Madrid to već odavno čini.

Zapravo i u predstavništvu Europske unije u Dakaru se mogu čuti samo riječi hvale o ovoj španjolskoj inicijativi. Kaže se da bi to mogao biti uzor čitavoj Europi. Jer baš kao što je Europa sada, tada je Španjolska bila izložena golemom pritisku. Uvijek iznova su na plaže pune turista valovi donosili leševe utopljenih Afrikanaca. Španjolska je reagirala - novcem. Madrid je ponudio Senegalu 20 milijuna eura kako bi zaustavio doseljenike. "U Senegalu su se tada pripremali predsjednički izbori i predsjednik Wade je želio opet biti izabran", kaže nam senegalska stručnjakinja za migracije Aly Tandian. "Odjednom mu je na stol došla gomila novca koji je htio upotrijebiti za druge svrhe."

Sigurno je dio novca otišao i u predizbornu borbu, misle stručnjaci. Ali ta pozajmica iz Španjolske bila je i više nego dobrodošla. Činjenica je i da Senegal mora vratiti samo dio tog novca, a Španjolska je povrh toga uvelike povećala i svoju razvojnu pomoć za tu zemlju.

Nevladina udruga Entre Culturas je utvrdila kako je Španjolska oprostila Senegalu najmanje 12 milijuna eura dugova. Dio novca koji je zapravo bio namijenjen razvojnim projektima je pretvoren u pomoć u borbi protiv ilegalnih migracija. Tako je i drastično povećana pomoć za policijsku suradnju: 2006. je ona iznosila 78 tisuća eura, 2007. je bila 1,9 milijuna eura.

Tek drugim putem?

"Španjolska je dala Senegalu tehničke mogućnosti da stvarno djeluje", kaže nam komesar Mamadou Nidaye Fall koji je u senegalskoj policiji zadužen za ilegalni prijelaz granice. "U luci stoje čamci koji redovito idu na ophodnju, imamo i vojni helikopter koji nad obalom traži plovila s migrantima. I tu u graničnoj policiji imamo odjel koji je bolje opremljen za borbu protiv švercerskih mreža."

Jer šverceri su još uvijek aktivni, kaže komesar Fall. Ali danas više ne vode iseljenike na more, nego ih vode preko kopna u susjedne države. I Esteban Beltran iz Amnesty Internationala prigovara ovim španjolskim mjerama: one nisu zaustavile, nego su tek promijenile put izbjeglica. "Ljudi koji danas žele u Španjolsku, pokušavaju to preko Maroka ili Libije. Prije su dolazili preko Senegala, danas stižu preko Malija."

"Da nas nema..."

Senegalci su još uvijek jedna od najbrojnijih skupina izbjeglica koji stižu u Europu preko Mediterana. Europska granična služba Frontex Senegal ubraja među prvih pet zemalja porijekla. Drugim riječima, čak i deset godina nakon početka suradnje Senegala i Španjolske, Senegalci ipak ne ostaju kod kuće. Još uvijek mnogi od njih kreću na put. Ilegalno, jer je za mnoge stanovnike te zemlje praktično nemoguće dobiti vizu za Europsku uniju.

Ali nakon deset godina pomoći, nije li Senegal konačno u stanju pobrinuti se za vlastite granice i bez pomoći Španjolske? Policajac Antonio Quevedo se smješka na to pitanje. To što će sada reći, to nije službeni stav policije ili španjolskog Ministarstva unutarnjih poslova, nego samo njegovo osobno mišljenje: "Migracija je naš problem. Senegalci nam pomažu, ali doseljenici su problem Španjolaca - i Europljana", kaže kapetan policijskog čamca. "Ako bi mi otišli odavde, ne znam koliko bi potrajalo da opet ne krenu. Senegalcima je svejedno, da li njihovi zemljaci odlaze. Logično."