"Ako propadne euro, propast će i Europa. A to se ne smije dogoditi" - tu je rečenicu izrekla Angela Merkel u listopadu 2001. i od onda uvijek iznova ponavljala. To je lajtmotiv njezine europske politike i menadžementa krize. Njemačka kancelarka je isprva nevoljko pristala na financijsku pomoć posrnulim zemljama. Onda je sudjelovala u konstruiranju "zaštitnih kišobrana", pregovorima o oprostu dugova i na koncu dala svoj blagoslov otkupu državnih obveznica od strane Europske središnje banke. "Za nas je sve to bio novi teritorij", kaže kancelarka osvrćući se na te odluke.

"EU danas nije isto što je bio EU prije pet godina. Puno toga se promijenilo jer je ova kriza vrlo duboka i strukturna", ocjenjuje Janis Emmanoulidis iz Centra za europsku politiku (European Policy Centre), think-tanka iz Bruxellesa: "U ovih tri, četiri, pet godina su njemačka vlada, a time i kancelarka, odigrale vrlo važnu ulogu".

Prisiljena na vodeću ulogu

Briselski ekonomist i politolog Emmanoulidis ne misli da je Angela Merkel aktivno radila na tome da preuzme vodeću ulogu u krizi, već da ju kao predstavnica gospodarski najveće sile u Europi jednostavno nije mogla odbiti. "Ne vjerujem da je ona to htjela, ali kada joj je situacija to nametnula, onda je preuzela tu ulogu. Mnogi partneri su također molili Njemačku da preuzme vodeću ulogu." Britanski gospodarski magazin Economist je čak prije nekoliko tjedana od Njemačke zatražio da se izbori za još više reformi u Europskoj uniji - nakon uvođenja kočnice zaduženja, fiskalnog pakta i bankarske unije.

Sama Angela Merkel pokušava ne isticati previše u javnosti svoju ulogu. Njemačka se pokušava prezentirati skromno, kao na primjer u jednom vladinom priopćenju iz listopada 2011., u jeku akcije spašavanja Grčke: "Mi jesmo gospodarski najjača nacija, ali nismo centar svijeta. Svijet promatra Europu i Njemačku. On promatra jesmo li spremni i sposobni preuzeti odgovornost u trenutku najveće krize u Europi nakon Drugog svjetskog rata." Od Njemačke, savezne vlade i njezine šefice ili njezinog šefa se u ovoj krizi očekuje puno, ukazuje Janis Emmanouilidis iz Centra za europsku politiku, ali Njemačka ne može sama. Trebaju joj partneri u Europskoj uniji. Ponekad, na primjer, za neke izmjene u Ugovoru mora imati podršku svih ostalih 27 članica. "Ne bi trebalo pretjerivati. Ponekad imam dojam da se izvan Njemačke odgovornost gura od sebe. Argumentira se da se moraju raditi stvari koje se nisu htjele raditi ili nisu trebale raditi, zato što je to tako rekao Berlin", kaže Emmanoulidis za DW.

Nema promjene europske politike Berlina

Prema analizi think-tanka "Open Europe" europska politika se u Njemačkoj nakon izbora neće znatno promijeniti, čak i ako Angela Merkel više ne bude kancelarka. Jednakost "Ako propadne Merkel, propast će i euro i Europa" stoga nije ispravna.

Lijeva vlada u Njemačkoj bi možda bila nešto milostivija i mekša prema zemljama u krizi, ali i ona bi morala čuvati novac njemačkih poreznih platiša i birača. I socijaldemokrati imaju njemački refleks štedljivog gospodarenja, konstatira Nina Schick, politička analitičarka think-tanka "Open Europe". Konačno, glavne smjernice paketa mjera za spašavanje eura su do sada podržale sve stranke u njemačkom Bundestagu, osim Stranke ljevice.