Nikad prije u svom životu nisam bila tako ljuta, a ujedno i uplašena zbog budućnosti. Danas je bio jedan od rijetkih slučajeva da sam otišla na prosvjed, i to zato što - kao i milijuni drugih - osjećam da će surove mjere nametnute od strane grčke vlade utjecati na sve nas. Ono što se danas dogodilo nije bilo neočekivano. Neredi su dio grčke svakodnevice.

Krivite za to naš temperament, 150 budala koje misle da smiju sve uništiti ili činjenicu da se osjećamo izdanima. Ali ostaje činjenica da je troje ljudi poginulo, što pokazuje da je situacija izvan kontrole naših političara. Ljudi su ljuti jer ništa nisu ukrali. Rade cijeli svoj život, za malu plaću i koji je rezultat? Osjećaju se izdanima jer oni su ti koji će na kraju morati platiti za ono što su političari činili tijekom posljednjih desetljeća, političari kojima smo vjerovali i izabrali ih. Ne pokušavamo se odreći našeg dijela odgovornosti.

Današnji prosvjed bio je jedan od najvećih ikada održanih u Grčkoj. Dok sam čekala da demonstracije počnu, oko sebe sam mogla vidjeti ljude različitih godina: studente, obitelji s malom djecom, muškarce i žene srednje dobi, starije osobe. Sve spremne za ''borbu'' za svoja prava. Jedna je starica nekima od nas rekla: ''Prisiljavaju nas stare ljude da umremo siromašni. Imam 70 godina, moje vrijeme je uskoro završilo. Vi ste ti koji biste se sada trebali boriti za vaše pravo na dostojan život.''

Pokušala sam se pokriti po ušima i ne čuti što su drugi govorili, na što su političke stranke pozivale preko zvučnika. Prekrila sam uši i osjetila ljutnju. Otkrila sam ih i čula ljude koji su ujedinili svoje glasove protiv ekonomskog ugnjetavanja. Jedan vrlo snažan glas protiv pogrešaka koje su napravili političari iz svih političkih stranaka. A tada se glas prigušio. Tuga, suzavac, kemikalije, smrt. Dobrodošli u Grčku.