Jednoga bi dana svatko od nas mogao biti puno, puno pametniji nego što smo danas. Upravo je to ona ideja vodilja koju slijede neuroznanstvenici koji rade na shvaćanju suštine inteligencije. Dosadašnja su istraživanja pokazala kako su mozgovi inteligentnijih ljudi visoko integrirani, s živčanim nastavcima koji spajaju udaljene krajeve mozga, dok su istovremeno ti nastavci puno kraći i jednostavniji kod ljudi niže inteligencije. Ipak, još uvijek nitko ne zna zašto je tomu tako.

„Ako shvatimo te mehanizme u ljudskom mozgu, sasvim je moguće da ih možemo mijenjati tako da povećamo nečiji IQ. Po prvi put u povijesti ideja da nekome povećamo inteligenciju više ne zvuči potpuno suludo", rekao je Richard Haier, profesor sa sveučilišta California.

Iako nije potpuno nov, koncept da je ljudima moguće povećati inteligenciju znatno iznad onoga što nam je Majka priroda namijenila svakako golica znatiželju i maštu.

Kako bi izgledao naš svijet da su ljudi prosječno dvostruko inteligentniji nego što su to danas? Bi li takav svijet bio bolji ili lošiji?

Jednostavnosti radi, uzet ćemo da je prosječni kvocijent inteligencije u ljudi 200, umjesto sadašnjih 100. Iako se raspon inteligencije ne kreće tako linearno da se može samo tako udvostručiti, detaljni izračun bio bi previše kompliciran.

Samoostvarenje

Profesor Haier vjeruje da bi veća inteligencija, koju on definira kao sposobnost osobe da brže uči i više pamti, pojedincu otvorila brojne nove mogućnosti.

„Doživljavanje svijeta s visokim IQ-om bilo bi vrlo zanimljivo iskustvo za veliku većinu ljudi. Više bi uživali u čitanju, imali sposobnost da shvaćaju suptilne stvari koje do tada nisu mogli shvatiti te bi naprosto imali bolji uvid u to kako funkcionira život", rekao je.

Isto tako, IQ 200 omogućavao bi ljudima da se okušaju u svim aktivnostima i karijerama koje ih zanimaju, a koje su dosad bile dostupne tek nekolicini najbistrijih. Primjerice, svatko bi mogao postati neurokirurg ili naučiti novi jezik za svega nekoliko tjedana.

Pametniji bi ljudi živjeli zdravije i bili dugovječniji, budući da bi bolje shvaćali kakav im način života omogućava tako nešto. Puno bi se bolje nosili s različitim kroničnim oboljenjima poput dijabetesa i općenito bolje pazili na svoje zdravlje.

Društvene vještine

Društvo u cjelini puno bi manje imalo koristi od masovnog napretka u inteligenciji od samih pojedinaca. Iako su ljudi skloni kriviti neznanje i glupost za različite probleme u društvu, nepostojanje tih dviju stvari ne bi dovelo da skladne utopije, budući da veća inteligencija ne znači nužno i bolju sposobnost ljudi da surađuju jedni s drugima.

„Inteligencija je usko vezana uz osobnost i emocije, stoga je sasvim moguće da imate dvije iznimno inteligentne osobe koje su naprosto lude", tvrdi profesor Haier.

„Čak i kad bi svi imali IQ 200, raspon ljudskih osobnosti ostao bi isti", zaključuje.

Iako bi se sitni kriminal u tom slučaju vjerojatno značajno smanjio, zasigurno bi porastao broj tzv. „tehnološkog" kriminala, poput bankarskih prijevara, hakerskih napada i slučajeva zataškivanja od strane krupnog kapitala. Ipak, treba imati na umu da bi i policija te stručnjaci za borbu protiv kriminala također imali znatno više alata na raspolaganju.

Unatoč ovim problemima, vrlo je vjerojatno da bi takvo društvo super inteligentnih ljudi uspješno proizvodilo i osmišljavalo novu tehnologiju kojom bi se popravljali društveni problemi. Jednostavno, 100 vrhunskih inženjera ima puno veću šansu da osmisli rješenje za neki problem negoli je to slučaj sa 10 vrhunskih inženjera. Zamislite tek kako bi se stvari rješavale sa sedam milijardi genija na planetu.

Sasvim je moguće da bi ljudi ubrzo pronašli super efikasan sustav za desalinizaciju morske vode ili naučili još bolje iskorištavati sustave obnovljive energije. Budući da bi to dovelo do obilja resursa na planetu, vjerojatno bi i društveni nemiri i ratovi postali znatno rjeđa pojava negoli je to danas slučaj.

Napuštanje Boga

Prema svim našim dosadašnjim saznanjima, što su ljudi prosječno inteligentniji, to je manja šansa da vjeruju u neki oblik božanskog stvorenja. Temeljem toga, profesor Hunt vjeruje da bi u društvu super inteligentnih ljudi štovanje nadnaravnih i božanskih sila imalo značajno slabiju ulogu negoli to ima danas.

„Jednostavno, inteligentniji ljudi skloniji su odbacivanju jakih religijskih uvjerenja. Ovo zapravo ima smisla, budući da se inteligentna osoba uglavnom oslanja na razum i logiku u svojim postupcima, a ne u vjeru ili sudbinu", tvrdi profesor.

Naravno, to nipošto ne znači da bi religije potpuno nestale, budući da i naša povijest poznaje puno primjera religioznih i visoko inteligentnih ljudi.

Pametni i zgodni

Unatoč tomu što su visoko inteligentni ljudi u popularnoj kulturi uglavnom prikazani kroz stereotipove neuglednih šmokljanja, profesor Hunt tvrdi da bi stvari u društvu super inteligentnih ljudi bile drukčije.

„Ljudi bi izgledali bolje negoli izgledaju danas", tvrdi. Citira i jednu studiju Sveučilišta Harvard koja je pokazala značajnu korelaciju između rezultata ispitanika na testovima i koliko drugi ljudi smatraju ispitanike fizički atraktivnima. Vodeći se ovim zaključcima, profesor tvrdi kako bi osoba prosječnog izgleda bila čak 15 posto zgodnija negoli je to slučaj s današnjim društvom.

„Mislim da bi osobe u takvom društvu naprosto bile svjesnije da im nebriga o izgledu smanjuje šanse za dobivanje posla ili da budu pozvani na nekakvo druženje. Takav trend možete primjetiti već i danas. Jednostavno, briga o fizičkom izgledu postat će vrlo česta i poželjna" zaključuje profesor.