Kada se šef vrati s nekog seminara za rukovodioce i počne svoje radnike tapšati po ramenima, njima je ova gesta uglavnom neugodna i vrlo prozirna. Marco Nink, voditelj najnovijeg istraživanja savjetničke tvrtke Gallup, kaže kako zaposleni imaju vrlo „fine antene" kojima mogu dobro osjetiti je li pohvala zaista iskrena.
P

rema ovoj studiji, njemački šefovi rijetko kada izuste riječi pohvale. „S druge strane, postupanje prema sloganu "dovoljna pohvala je kad nema pokude" ne može motivirati radnike. Oni se povlače i polako padaju u rezignaciju. I onda rade još samo ono što se od njih stvarno traži", objašnjava Nink.

Većina samo odrađuje ono što je nužno

Od oko 1.200 radnika ispitanih u Gallupovom istraživanju, tek svaki četvrti čuje od svog šefa pohvalu za dobar rad, a samo svaki treći smatra da njegovo mišljenje u poduzeću u kojem radi nešto znači. Većina, njih oko 63 posto ispitanih - uglavnom samo odrađuje posao "po pravilu službe", kaže Nink i dodaje da se to nije promijenilo niti usprkos snažnom usponu njemačkog gospodarstva.

Isto tako, istraživanje je pokazalo da je gotovo svaki četvrti ispitanik već jednom samom sebi uručio otkaz. "A onaj tko je "u glavi" već prekinuo sa svojom firmom ponaša se destruktivno i huška i svoje kolege protiv nje. To je u svakom slučaju nešto na što bi menadžeri i šefovi trebali obratiti pažnju", kaže Nink. On dodaje kako u takvim slučajevima postoji određena opasnost od "zaraze". „Naime, da bi se neutraliziralo djelovanje jednog ovakvog destruktivnog kolege, potrebne su najmanje četiri osobe koje će se tome usprotiviti srcem i razumom", objašnjava on.

Radnici koji su se u duši već oprostili od svog poduzeća, češće nedostaju s posla i na taj način štete čitavom gospodarstvu. U studiji se navodi kako se oni razlikuju i po tome od onih koji rade svim srcem. Ovi posljednji godišnje imaju 3,5 neproduktivna dana manje. "Ako imamo u vidu da svaki dan nečijeg odsustva firmu stoji oko 290 eura, onda je jasno da se tu može nakupiti velika suma novca", kaže Nink.

Jesu li njemački rukovodioci doista tako loši?

Zaposleni koji ponedeljkom ujutro s mukom odlaze na posao, a utorkom već misle na vikend, ljudi su na koje rukovodstvo mora obratiti pažnju. Studija navodi na pitanje: jesu li njemački šefovi, zaista tako loši? „Sigurno nisu. Ali, i oni bi mogli ponešto naučiti i to bi im se svakako isplatilo, jer na kraju, u pitanju je uspjeh njihovog poduzeća", naglašava Nink. 
On stoga preporučuje njemačkim rukovodiocima redovite razgovore sa zaposlenima. "Pri tome vrijedi pravilo: manje pričaj, a više slušaj. Onaj tko vodi takve informativne razgovore, tko se obraća svojim radnicima, šalje im poruku da je za njih zainteresiran."

Njemačka je - prosjek

U usporedbi s drugim zemljama, Njemačka ne stoji tako loše kada je riječ o stavu šefova prema učinku zaposlenih. Ona je negdje u sredini popisa zemalja po ovom pitanju. "SAD ima dvostruko više zaposlenih koji 'rade srcem' nego Njemačka. Ali, kada je riječ o broju onih koji su u „duši već dali otkaz", između Njemačke i SAD nema tako velikih razlika. Takvih u SAD ima 19 posto, a u Nemačkoj oko 23 posto.

Istraživanje je obuhvatilo i rukovodioce u azijskim zemljama ubrzanog industrijskog razvoja. U usporedbi s rukovodiocima u Japanu, Kini ili Indiji, njemački šefovi ocijenjeni su nešto bolje. "U Japanu, Kini i Indiji, trećina zaposlenih je u sebi već dala otkaz - a samo mali broj njih radi „srcem i dušom" - u Japanu tek sedam posto, u Kini dva posto a u Indiji osam posto", ukazuje Marco Nink.