Nekada je hodanje po crvenom tepihu imalo velik značaj, ali danas je taj ritual toliko izlizan da svaka šuša iz reality showa ili glumac koji nema veze s pojmom glume često dobiva priliku da se prošeće njime ispred obožavatelja i paparazzija. Eto, popularni crveni tepih je izgubio svoju čar u odnosu na vrijeme kad je ta tradicija tek započinjala, kad se prostirao samo u čast bogova i velikaša. Međutim, prije nego je postao sastavnim dijelom hollywoodskih događanja, red carpet je bio nešto vrlo posebno.

Prvo spominjane crvenog tepiha prostrtog da netko po njemu prošeće zabilježeno je još u 5. stoljeću prije Krista u Eshilovoj drami „Agamemnon". U njoj, žena kralja Agamemnona, legendarna Klitemnestra, priprema tepih u sklopu svoje namjere da ubije svojega muža. Agamemnon hoda tepihom koji je postavljen, kako on misli, povodom njegove trijumfalne dobrodošlice... Ubrzo nakon toga biva ubijen. Ipak, Agamemnon je znao za običaj prostiranja tepiha u čast bogova.

Grci i Rimljani su nekoliko tisuća godina preduhitrili popularnog pjevača Princea kad je u pitanju obožavanje ljubičaste ili purpurne boje. Za više slojeve grčkog društva, ljubičasta je bila mjera njihovog kraljevskog statusa. Stručnjaci vjeruju da je tepih spomenut u „Agamemnonu" u biti bio ljubičast, ali da je s vremenom došlo do brojnih zabuna o točnoj boji.

U suvremenije doba, američki predsjednik James Monroe je 1821. godine inauguriran na Prospect Hillu (današnja Arcadia) na rijeci Waccamaw u Južnoj Karolini - hodao je po crvenom tepihu prostrtom do rijeke. To je, na primjer, jedan od rijetkih povijesnih događaja svečanog karaktera na kojima je bio zastupljen crveni tepih. Međutim, ono što je zaista zacementiralo uporabu crvenog tepiha bila je željeznica. Putnici iz New Yorka i Chicaga koji su se vozili tada malobrojnim luksuznim vlakovima (20th Century Limited) hodali su po plišanom tepihu prilikom ulaska i izlaska iz vlaka zbog čega je svako putovanje dobivalo dašak glamura i jedinstvenosti.

Međutim, danas to više nije slučaj. Danas bilo koji glumčić ili pjevač niske klase svako malo hoda po crvenom tepihu, a  to je zastupljeno do te mjere da se crveni tepih više ne može povezati s nečim glamuroznim i svečanim već samo sa žutilom, skandalima i golotinjom. Bilo kako bilo, crveni tepih je danas prisutan svugdje i gotovo u svakoj prilici. Stoga ne čudi da je izgubio svoju pravi značaj.