Prema Lisabonskom ugovoru Europska komisija i Europska središnja banka svake dvije godine provjeravaju tzv. konvergencijske kriterije zemalja koje bi htjele ući u zonu eura. Trenutno se radi o sedam članica koje još nemaju euro kao platežno sredstvo: Bugarska, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Švedska i Hrvatska.

Tu je još i Danska koja međutim nije obvezna ući u euroklub. No trenutno ne ispunjavaju sve zemlje potrebne uvjete. I to ne samo kandidatkinje nego i ni one koje su već u zoni eura. „Problem sa zonom eura je taj da se ne brine o konvergencijskim kriterijima svojih zemalja članica", kaže EU povjerenik za financije Pierre Moscovici. On je u srijedu predstavio ambiciozni plan po kojem bi se sve preostale članice Europske unije trebale do 2025. pridružiti euro-klubu.

Rumunjska i Bugarska oprezne

"Ova tema je za nas vrlo važna", kaže bugarska ministrica vanjskih poslova Ekaterina Sacharieva u razgovoru za DW. Njezina zemlja već sad ispunjava konvergencijske uvjete.  Ona se nada da će njezina zemlja 2018. ući u „čekaonicu" za zonu eura u tzv. tečajni mehanizam II (ERM II).

Rumunjska je zasad odustala od dosadašnjeg željenog termina za uvođenje eura 2019. Predsjednik rumunjske vlade Sorin Grindeanu je objasnio kako je razlika u plaćama u Rumunjskoj i zoni eura još uvijek prevelika. No bivši rumunjski ministar financija Daniel Daianu smatra da problem nije samo u razlikama u plaćama nego u gospodarskoj razvijenosti općenito.

„Razlike između sjevera i juga unutar zone eura pokazuju da su potrebne reforme", kaže Daianu. I zato ne preporuča ulazak svoje zemlje u zonu eura prije nego za to budu stvoreni uvjeti. „Naivno je misliti da uvođenje eura automatski znači i razvoj gospodarstva i institucija", kaže Daianu.

Hrvatska optimistična

Sudeći po predodžbama šefa Hrvatske središnje banke Borisa Vujčića, Hrvatska bi uskoro trebala postati članica euro zone. No posljednji konvergencijski izvještaj ne daje previše razloga za optimizam. Probleme stvara prije svega državni dug od 80 posto BDP-a što je znatno više od okvirne vrijednosti od 60 posto.

Kada će euro zona dobiti nove članove u ovom trenutku je teško predvidjeti. No u jednom su svi složni: toliko dugo dok razlike između razvijenih članica EU-a i onih koje su tek na putu da to postanu skrbe za zabrinutost, toliko dugo bi proširenje zone eura bilo kontraproduktivno i štetno. Kako za zemlje unutar zone eura tako i za one zemlje koje bi htjele ući.