Društva s jasnom socijalnom stratifikacijom i definiranom razlikom između bogatih i siromašnih u globalu su prosperitetnija od onih koja teže egalitarijanizmu i većoj jednakosti, rezultat je najnovijeg istraživanja u SAD-u.

Upravo u vrijeme jednog od najvažnijih prosvjeda koji su zadesili SAD u povijesti, znanstvenici sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji proveli su istraživanje koje je pokazalo da su društva s većim socijalnim i ekonomskim razlikama dinamičnija, što dovodi do zdravijih odnosa i većeg općeg prosperiteta.

Istraživači su do ovih zaključaka došli nakon što su proveli računalnu simulaciju u kojoj su proučavali stabilnost društva i unutarnje migracije unutar dva različita tipa društva - jedno egalitarno, a drugo „nejednako".

U stratificiranom društvu, odnosno onom s jasnom i rigidnom klasnom strukturom, gdje su bogati odvojeni od siromašnih, nestašice novca ili hrane imali su (logično) puno veći utjecaj na siromašan dio stanovništva, dok je onaj bogatiji ostao netaknut.

U društvu jednakih nestašice su pogodile sve slojeve jednako, što je značilo da su svi dijelovi društva ostali paralizirani i manje sposobni za prilagodbu.

„Činjenica da je u svijetu u svakom trenutku ljudske povijesti bilo puno više stratificiranih od egalitarnih društava nije uzrokovana ljudskom „sebičnošću", kako se do sada mislilo, već jednostavno time da su takva društva agilnija i sposobnija brzim prilagodbama", rekla je Deborah Rogers, autorica studije.

„Uostalom, to je jedan od razloga da su gotovo sva komunistička društva, koja su se temeljila na jednakosti, izgubila bitku s „nejednakim" kapitalističkim društvima i neslavno propala za manje od pola stoljeća", rekao je Marcus Feldman, evolucijski biolog s istog sveučilišta.

Moramo priznati da su ovi rezultati svakako zanimljivi i tjeraju na daljnje razmišljanje, ali ne možemo se otrgnuti dojmu da su vrlo „prikladno" izašli u javnost upravo u trenutku kada siromašni ljudi diljem svijeta prosvjeduju protiv onih privilegiranih, koji su svojim neodgovornim potezima osiromašili 99% stanovništva.

Čak i da je tomu doista tako, pitamo se, bi li tih 1% privilegiranih imalo isti stav o ovom problemu da je situacija obrnuta? Nismo tako sigurni.