Je li moguće da francuski birači, koji su prošlog svibnja izabrali desničara Nicolasa Sarkozyja s visokih 53 posto glasova, pate od shizofrenije?

Prvi krug lokalnih izbora, održanih u nedjelju, potvrdio je trend koji se moglo primijetiti i na prošlim lokalnim izborima 2001. godine: najveći broj većih francuskih gradova vuče ulijevo, počevši s Parizom gdje je socijalistički gradonačelnik Bertrand Delanoë ostvario ogroman pomak, pobijedivši desničara Françoisea de Panafieua za gotovo 15 posto!

U Lyonu, gradu koji je tradicionalno bio desničarski, socijalist Gérard Collomb ponovno je izabran u prvom krugu, dok je u Lilleu Martine Aubry, bivši ministar kojem dugujemo nepopularni 35-satni radni tjedan, izgubio za samo četiri boda. Ljevica će najvjerojatnije dobiti i u Strasbourgu, a dosta brige desničarima zadaje i u Marseilleu i Toulouseu, dvama gradovima koji obično glasuju desno.

Dakle, zbog čega ovako velika podjela između nacionalnih i lokalnih izbora? Prvenstveno zbog toga što se čini da su Francuzi zadovoljni svojim gradonačelnicima i 53 posto ih je izjavilo kako nisu glasali protiv vlasti nego prema rezultatima odlazećih gradonačelnika, sudeći po istraživanju koje je Metro proveo prije izbora. 

Drugi razlog je taj da čak i u slučaju da dođe do lokalnog ujedinjenja ljevice - primjerice u Parizu socijalisti surađuju sa zelenima i komunističkim strankama - na nacionalnom nivou ona i dalje ostaje duboko podijeljena. Njezini vođe međusobno se mrze i igraju iste igre moći kao i Nicolas Sarkozy koji dominira desnicom u cijelosti.

Taj bi se jaz u nadolazećim godinama mogao produbiti budući da se gradonačelnik Pariza Bertrand Delanoë i nesuđena predsjednica Ségolène Royal spremaju na nemiloosrdan rat za vodstvo u socijalističkoj stranci.