Wilfredo Rosario redovito kupuje u trgovini lanca Family Dollar. Ona je smještena ispod zapuštenog željezničkog nadvožnjaka, sasvim blizu stana ovog 35-godišnjaka u četvrti South Bronxu u New Yorku. Ona spada u najsiromašnije izborne okruge ove metropole i Rosario si ništa drugo niti ne može priuštiti: "Kad bi ova trgovina zatvorila, to bi me gadno pogodilo. Mene i moju obitelj bi to skupo stajalo."

Iako i u Europi ima sve više lanaca koji nude izuzetno jeftino robu koja kvalitetom onda i odgovara tako niskoj cijeni, u Sjedinjenim Američkim Državama postoje već odavno čitavi lanci takvih trgovina.

"Jeftinih trgovina ima otkako ljudi žive u gradovima", objašnjava nam profesor za povijest ekonomije na sveučilištu Cornell, Louis Hyman. "Takve trgovine 'sve po dolar' su se u SAD-u pojavile u pedesetima i šezdesetima godinama prošlog stoljeća. Novina je bila da to više nisu bile male obiteljske prodavaonice u kojima se moglo kupiti 'od igle do lokomotive', nego da su ovisile o opskrbnih lanaca u čitavoj Americi koji su kasnije postali globalni igrači" Tako, na primjer, američki lanac Dollar Tree oko 40 posto svoje robe naručuje iz Kine, objašnjava Hyman.

Po kruh i mlijeko - i za bonove

Makar su im izvori podjednaki, te prodavaonice se trude nuditi različitu robu. Tako Dollar Tree doista nudi samo robu koja košta dolar i čak manje, ali ponuda seže od jeftinog plastičnog posuđa pa do baterija i sitnica za domaćinstvo.

Lanac Family Dollar je drugačiji: on prodaje prehrambene proizvode, ali i higijenske proizvode i čak lijekove za koje ne treba liječnički recept. Zapravo, većina proizvoda koje se tamo prodaju stoje više od jednog dolara pa naziv, u prijevodu "Obiteljski dolar", znači tek da se roba prodaje jeftino. A taj trgovački koncept funkcionira odlično, što nam potvrđuje i njegova redovita mušterija, Wilfredo Rosario: "Tamo možete dobiti sve, cijene su odlične, teško da mogu biti niže. A povrh toga, možete plaćati i bonovima za hranu koje dobivamo kao socijalnu pomoć."

Gotovo je apsurdno da zapravo ovakve trgovine za najsiromašnije čine upravo one najbogatije - još bogatijima. To se pokazalo i za nedavne krize tržišta nekretnina u Americi, objašnjava nam profesor Hyman. "Dok su vrijednosti svih dionica i vrijednosnica u recesiji padale u bezdan, vrijednosti dionica ovakvih trgovina 'sve za dolar' su vrtoglavo rasle. Jer Amerikanci su negdje morali kupovati i to su investitori brzo vidjeli."

Bogati još bogatiji, a siromašni...

Na papiru, prihodi američkih građana su se otprilike vratili na razinu prije krize, ali te statistike stvaraju krivi dojam. Gledano u prosjeku, to je istina, ali je posljedica činjenice da oni najbogatiji i gornji dio srednjeg staleža u SAD-u danas zarađuje još više nego prije recesije. Oni najsiromašniji, između ostalog i zbog ukidanja čitavog niza oblika socijalne pomoći, žive još teže nego prije.

Sve to znači da su trgovine 'sve za dolar' postale vrlo unosan posao. Sada se rasplamsala bitka među lancima takvih trgovina, jer Dollar Tree i Dollar General žele kupiti Family Dollar. A tu nije riječ o centima, nego o milijardama dolara: prva ponuda je glasila 8,5 milijardi dolara, a Dollar General je najavio da će ponuditi još više. Trenutno je situacija takva da je uprava Family Dollara odbila obje ponude s argumentom da bi mogao nastati problem zbog stvaranja tržišnog monopola.

A i špekulanti pozorno prate što se događa - i ulažu nove milijarde u trgovačke lance "za siromašne". Kao i uvijek kad se pročuje da je u igri neko preuzimanje, tako je i sada vrijednost dionica "žrtve" opet skočila. Srednjoročno, Hyman procjenjuje kako se ta trgovina za siromašne neće moći održati: na plastičnim tanjurima "made in China" se može više zaraditi nego na mlijeku ili zobenim pahuljicama - proizvodima kakvi se prodaju u Family Dollaru.

"Taj lanac doduše ima oko deset milijardi dolara prometa godišnje, ali puno manju stopu dobiti od lanca Dollar Tree ili Dollar General", objašnjava Hyman. U četvrtima New Yorka poput Spanish Harlema, South Bronxa ili East New Yorka su takve trgovine od životne važnosti za tamošnje siromašno stanovništvo, ali naravno da to špekulante ne zanima. Njih zanima jedino dobit i kako je "maksimalizirati".

Tako su već izračunali da bi od akvizicije lanca trgovina u kojima se mogu kupiti i živežne namirnice konkurenti "sinergijom" ostvarili uštedu od najmanje 300 milijuna dolara. To će neminovno značiti i zatvaranje čitavog niza poslovnica, smatra Hyman: "To je ta nova neravnoteža u Sjedinjenim Američkim Državama. Hedgefonds će zarađivati novac tako da će zatvarati trgovine u kojemu se prodaje sve po dolar."