Svatko od nas pokušava smanjiti porezni teret kolikogod je to moguće. U tomu nam pomažu porezni savjetnici i nebrojena literatura na temu: kako uštedjeti na porezu. To je potpuno razumljivo, pogotovo kada, kao u Njemačkoj, država građanima poprilično duboko poseže u džep. Zato većina pokušava od porezne uprave dobiti koliko god je moguće novca natrag. Za običnog poreznog platišu su to u pravilu mali iznosi. No ipak je tu mala zadovoljština i osjećaj da se nešto dobilo natrag od svog novca.

Drugačija je stvar kada se radi o zaista velikim iznosima. Globalni koncerni poput Amazona, Facebooka, Applea - ali ne samo oni. I njemačke tvrtke registrirane na frankfurtskom tržištu dionica su jako dobro upoznate s praksama izbjegavanja poreza. Čitave vojske pravnika nisu zaposlene oko ničega drugog nego oko toga kako pronaći rupe u sustavu i iskoristiti ih za povećanje profita ili bolje rečeno za izbjegavanje poreza. A tu su i superbogati ovog svijeta koji ne bi bili toliko bogati da ne znaju kako postići da se poreznoj upravi uplati najmanji mogući iznos.

Pošteni i nepošteni porezni platiše

Naravno da su sada ogorčenje i bijes javnosti veliki: protiv bogatih, protiv multinacionalnih koncerna, protiv cjelokupnog sustava. No činjenica je da je većina onoga što je mreža od 400-tinjak novinara izvukla na vidjelo dana u potpunosti legalno. Porezne oaze su legalne (još uvijek). Nije zabranjeno koristiti se rupama u zakonu. I na kraju krajeva, ne mogu se svi slučajevi bacati u isti koš. Mnogi imućni Nijemci plaćaju redovito i u potpunosti svoje poreze. Još uvijek 43 posto poreznog novca potječe od samo dva milijuna od ukupno 40 milijuna poreznih platiša u Njemačkoj.Postoje tzv. Family Offices koji se brinu oko imetka bogatih obitelji. Tu su i brojne zaklade koje su kao stvorene da se u njima sakrije novac. Tu su i odvjetnički uredi poput Mossack-Fonesca u Panami ili, kako pokazuje najnoviji slučaj, Appleby na Bahamima, koje su specijalizirane za porezne trikove i virtualne tvrtke koje postoje samo na poštanskim sandučićima. Zahvaljujući mreži upornih istraživačkih novinara ovaj splet koji služi utaji poreza je otkriven i to zaslužuje respekt.

Mnogo crnih ovaca

No naravno da ima mnogo crnih ovaca i naravno da država mora dati sve od sebe kako bi ubrala dovoljno poreza. Posljednja velika financijska kriza je u dobroj mjeri ispraznila državne blagajne diljem svijeta. Da se poduzeća ne prikazuju siromašnijima nego što jesu, Njemačka bi ubirala 30 posto više poreza na dobit, na razini Europske unije se govori o 20 posto. Vodeće industrijske zemlje svijeta i rastuće gospodarske sile okupljena oko grupe G20 su zajednički s organizacijom OECD sastavile i potpisale niz mjera koje bi trebale onemogućiti utaju poreza. No tim mjerama treba vremena da počnu djelovati.

Zato je važno kroz nova otkrića održati pritisak na one koji donose odluke. No treba isto tako biti iskren i zapitati se što se pokrenulo nakon što je prije dvije godine izbio skandal oko "Panamskih spisa" i reći: ne baš puno. Islandski premijer je zbog "Panamskih spisa" dao ostavku, direktori Mossack-Fonesca su u zatvoru, doduše ne zbog utaje poreza, nego zbog korupcije. Diljem svijeta se vodi preko 6.500 istraga vezanih uz "Panama Papers". I porezne blagajne diljem svijeta su na temelju ovih otkrića uspjele naknadno ubrati (mršavih) 80 milijuna eura poreza.

Sve to skupa ne umanjuje važnost ogromnog posla koji su obavili istraživački novinari. No pravosuđe nije u rukama novinara, tu mora država djelovati mnogo energičnije. Iz poreznih ureda i pravosudnih organa mora doći odlučujući impuls. I ako je kapital mobilan i lako prelazi granice onda bi i porezne uprave morale djelovati međunarodno, neovisno o granicama. Nužne su jedinstvene porezne stope i po mogućnosti isti uvjeti za poduzetnike. No s obzirom na to da trenutno vlada suprotno stanje i države se, samo kako bi privukle ulagače, natječu u davanju poreznih olakšica, porezni mešetari će i dalje imati lak posao.