Izložba je otvorena do 5. travnja, a promatra se izvana kroz staklene površine Kioska.

Studentski centar u Zagrebu privremeno je dobio čuvara na istočnom ulazu. No taj čuvar ne osigurava prostor samog SC-a već „čuva mjesto od drugoga". Umjetnik Kristijan Popović okupira izlagački prostor Kioska, osiguravajući si tako, barem privremeno, mjesto na umjetničkoj sceni. Stavlja se u ulogu čuvara te istražuje povezanost umjetnika i izlagačkog prostora s čuvarom i prostorom čuvarske kućice, ali i sličnosti umjetničkog i čuvarskog zanimanja.

Popović radi site-specific instalaciju i pretvara Kiosk u čuvarsku kućicu, oprema ju nadzornim kamerama i alarmom, a na sebe stavlja čuvarsko odijelo. Ograđuje se od pogleda izvana i zaključava u Kiosk, čime privatizira izlagački prostor. Taj čin simbolički predstavlja poziciju mladog umjetnika koji se zadržava između želje za opstankom na umjetničkoj sceni i neizbježnim ograničenjima koja ona donosi. Popović kroz perfomativno čuvanje izlagačkog prostora osim što si osigurava honorar galerijskog čuvara, stvara i čuvarsku heterotropiju, odnosno prostor koji prema Foucaultu iskrivljuje društveni poredak. Na nadzornim kamerama snima i promatra sebe samoga, čime naglašava autorefleksiju i paradoks vlastite pozicije u kojoj je umjetnik istovremeno nadziran i onaj koji nadzire - izloženi subjekt i onaj koji čuva prostor. Kiosk za vrijeme Popovićeva performansa postaje mjesto dvostruke funkcije: prostor autoriteta i kontrole, ali i izolacije i promišljanja. Referirajući se i na Mladena Stilinovića te njegovu „Pohvalu lijenosti", Popović povlači paralele između sebe kao umjetnika i mnogih čuvara koji zbog svoje pasivnosti bivaju prisiljeni na marginalizaciju, no ipak zadržavaju određenu autonomiju unutar institucija u kojima rade. U ovom kontekstu, čuvar postaje simbol otpora, a njegova pasivnost svojevrsna strategija.

Popović svojim istraživanjem u kojem nastavlja dokumentirati čuvarske kućice i intervjuirati pojedine čuvare, otvara prostor za promišljanje o statusu umjetnika, hijerarhijama izložbenog prostora i strategijama preživljavanja na umjetničkoj sceni. Njegov rad postavlja pitanja o prirodi umjetnosti, pasivnosti, autoritetu i ulozi umjetnika na sceni i unutar institucija. Kroz performans čuvanja vlastitog izložbenog prostora, Popović pokreće širi dijalog o tome kako umjetnici, baš kao i čuvari, manevriraju između osobne slobode, marginalizacije i institucionalnih zahtjeva, razmatrajući granicu između prilagodbe i otpora. (predgovor, Marta Agičić)

BIOGRAFIJA

Kristijan Popović (1998. Zagreb) student je prve godine diplomskog studija na Odsjeku za kiparstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2018. godine aktivan je u raznim kazališnim i filmskim scenografskim projektima.

Do sada je imao jednu samostalnu izložbu u projektu Šalji dalje u Laubi u Zagrebu te je sudjelovao na brojnim skupnim izložbama u Galeriji Bačva, HDLU Zagreb, Galeriji Apoteka u Vodnjanu, Galeriji Putolovac i VGA u Zagrebu. Dobitnik je Rektorove nagrade za veliki timski znanstveni i umjetnički rad za glazbeno-scenske projekte: operu Životinjska farma u ak. god. 2021/22. i operu Amfitrion u ak. god. 2022/23. 2022. godine osvojio je treće mjesto na Nagradi za mlade umjetnike Ivan Kožarić Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, a 2023. osvojio je prvu nagradu žirija na natječaju Starter Prize na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu. 2024. dobitnik je pohvale SUMMA CUM LAUDE

Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.