Strpljivo i precizno dodajući stotine drvenih pločica istih dimenzija u koncentrične lukove nanizane poprečno na zamišljeni pravac osi, Matija Plavčić razvija apstraktni geometrijski viseći oblik u prostoru koji na formalnoj razini jasno evocira baštinu konstruktivizma, Novih tendencija ili Džamonjine ritmove i skandiranja.

No, ako je tim protagonistima forma bila polazište i cilj, Matija je svoju skulpture stvorio kako bi iskazao tužnu i frustrirajuću statistiku. Kad shvatimo značenje drvenih pločica, naizgled hladan i proračunat rad odjednom poprima sasvim drugačiji predznak: svaki od koncentričnih lukova predstavlja tri dana tijekom pandemije virusa COVID-19 u Hrvatskoj, a svaka drvena pločica simbolizira jednu preminulu osobu u razdoblju od travnja 2020. do svibnja 2021. Izvedena nažalost brojnim drvenim pločicama, organskim i unikatnim kao što je ljudski život, Nemoć je jedna od onih skulptura koje vape za spomeničkom realizacijom.

Na XVI. Trijenalu hrvatskog kiparstva za rad Nemoć dobio je jednu od tri jednakovrijedne nagrade. (iz predgovora, Davorin Vujčić)

Godina 2020. sve nas je uvela u stanje nemoći i svakodnevnu opterećenost brojevima. Svakog jutra u 10 sati pozorno bismo slušali koliko je novo zaraženih, izliječenih i na kraju umrlih. Glavna misao vodilja u ovom radu shvaćanje je realnosti u stanju nemoći kroz vizualizaciju podataka koji se svakodnevno mijenjaju. U toj nemoći i činjenici da nemam potpunu slobodu u samom radu, već on ovisi i o razvoju događaja oko mene, prepustio sam se onome što mogu sam. To je pokušaj vizualizacije skulpture koja mora proizaći kao rezultat neprekidnog pridodavanja jednakih elemenata iz dana u dan. Na kraju je nastala skulptura koja se sastoji od velikog broja koncentričnih lukova različitih promjera sa središtem na istom pravcu. Skulptura kao da lebdi u zraku i iako predstavlja nešto teško i uznemirujuće, ipak daje nadu kako će svemu ovom ipak doći kraj, no podsjeća nas kako i sami imamo utjecaja na taj tijek. (Matija Plavčić)

BIOGRAFIJA

Matija Plavčić rođen je 1985. u Zagrebu, gdje 2004. završava XV. gimnaziju (MIOC). Godine 2015. upisuje studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje 2019. dobiva Rektorovu nagradu i diplomira u klasi prof. Petra Barišića kao najbolji student svoje generacije. Tijekom studija sudjeluje na kiparskoj koloniji Svijetle pruge u Bjelovaru te surađuje na projektima umjetnika (Adam Donovan i Katrin Hochschuh: Empathy Swarm, Margarite Pevere: Wombs) u sklopu njihovih rezidencijalnih boravaka u Zagrebu.