Kada piše o fotografiji, Susan Sontag u pokušaju demistificiranja opće privlačnosti fotografije navodi njezinu sposobnost krajnje autentičnoga svjedočenja o običajima i ljudima, koji se trenutačno, postojali ili ne, pred nama ukazuju u svojoj neporecivoj životnoj prirodnosti.

Ciklus fotografija Briga Matije Smuka, u kojemu portretira stanovnike zabačenih zaselaka Hrvatskog zagorja, upravo su takvo uspjelo vizualno svjedočenje o stvarnim ljudima i njihovim životima. Propast lokalne industrije i poslijeratna tranzicija, osim toga što su potaknule masovno iseljavanje stanovništva, postale su generatori siromaštva i društvene nejednakosti. S obzirom na to da i sam potječe iz ovog kraja, autor obilazi domove socijalno ugroženih obitelji koje s njim dijele svoje životne priče i razloge koji su ih doveli u siromaštvo, u život ispod egzistencijalnog minimuma.

Glavna tema ovog ciklusa upravo su njihovi portreti nastali u okruženju vlastita doma. Sve su fotografije formalno obilježene niskim kutom gledišta, iz kojeg je jasno da fotograf zapravo sjedi u razgovoru, čime je stvoren određen osjećaj povjerenja i njihove intenzivne prisutnosti na fotografijama. Također, ovakav nizak kut snimanja omogućio je širi pogled na njihov životni prostor koji jasno govori o teškim životnim uvjetima koje nosi siromaštvo. Tonovi boja i teksture zidova, namještaja te prisutnost raznih detalja koje akumuliraju potrebe svakodnevnog života vividno su prikazani, gotovo taktilno, što intenzivira ionako potresan dojam spomenutih fotografija.

Pojedine detalje autor svjesno izdvaja kao zasebne fotografije u ovom ciklusu koje dodatno ocrtavaju način života i atmosferu prostora. U fotografijama interijera jasno se osjećaju skučenost i nemogućnost, ne samo ona prostorna ili materijalna nego ona društvena i duhovna. Siromaštvo društveno izolira pojedinca i ograničava mogućnosti za napredak čak i buduće generacije, na što autor metaforički upozorava fotografijama pustih lokalnih krajolika sumorne atmosfere. Jedan motiv, prisutan na svim portretima, a koji autor pronalazi i u okolišu, simbol je križa koji tako sadržajno povezuje sve tematske cjeline ovoga ciklusa fotografija, čime se ujedno upućuje na preživjele vrijednosti dijela društva čiji su svi resursi usmjereni na održavanje egzistencijalnog minimuma.

Etičke dileme vezane uz žanr dokumentarne fotografije fokusirane na siromaštvo, Sontag je također analizirala u svojim Esejima o fotografiji. Prema njezinim riječima, patiti i promatrati fotografirane slike patnje potpuno su različite stvari. Fotografija patnje može potaknuti savjest pojedinca i njegovo suosjećanje, ali fotografija ne može stvoriti moralan stav ili sposobnost empatije. Moralno djelovanje fotografije moguće je samo ako postoji relevantna politička svijest, odnosno jasan sustav vrijednosti. Stoga ovaj ciklus fotografija, osim toga što podsjeća na ugroženu i gotovo nevidljivu skupinu, također testira moralne vrijednosti pojedinca i društva koje čini, ali i pokazuje u smjeru onog dijela društva koje snosi najveću težinu odgovornosti. (predgovor, Jelena Šimundić Bendić)

BIOGRAFIJA

Matija Smuk rođen je 25.11.1994. godine u Zaboku. Završio je srednju školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, smjer multimedijski tehničar. Student je druge godine diplomskog studija na Katedri za fotografiju Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovao je kao fotograf i kao snimatelj u brojnim studentskim filmovima, snimanjima i projektima. Izlagao je na jednoj samostalnoj - Blaženo klanje jesensko, KIC, 2023. i više skupnih izložbi - Ispiti 2021. Galerija F8; U procesu, Galerija F8, 2020.,2019.,2018., 2017.; Ispred igrališta- šalji dalje, Lauba, 2018.; Arts & sh*t, Koprivnica, 2017.