u sklopu projekta Oni dolaze... Galerija SC predstavlja mladog umjetnika Bornu Ivanušu i njegovu prvu samostalnu izložbu   I didnt know how to name this. Otvorenje izložbe održat će se u utorak, 7. lipnja u Galeriji SC s početkom u 20:00, a pogledajte je do 15. lipnja radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

I didn't know how to name this, naziv je ciklusa radova mladog umjetnika Borne Ivanuše, koji svojim neodređenim značenjem nagovještava ambivalentnost kao osnovnu strukturalnu organizaciju koncepta. Ova kratka rečenica u imenu rada, s osobnom zamjenicom ja na prvom mjestu ukazuje kako je autorovo stvaralaštvo motivirano osobnim narativom, dok svojim autorefleksivnim sadržajem, kao sredstvo istraživanja u stvaranju koncepta najavljuje preispitivanje vlastitog identiteta - kojeg također eksplicitno prikazuje u samom radu. Rad takve supstancije neizbježno je ekspresivan, a autorovo energično i instinktivno izražavanje snažno je prisutno na formalnom planu i u temelju definira njegov stilski izraz.

Različite neumjetničke predmete, često odbačene, od prometnih znakova do igračaka, autor prisvaja za svoj rad te od njih stvara ready-made objekte na koje u ekspresivnoj maniri intervenira bojom, odnosno crtežom, koristeći različite tehnike: od akrila, uljanih pastela i spreja pa sve do flomastera, na koji potom čavlima urezuje različite oblike i poruke. Također, u rad su uključene i skulpture koje autor oblikuje u tehnici kaširanog papira koje istovremeno tretira kao samostalne objekte ali i kao elemente u kompoziciji s prisvojenim predmetima kao što je tricikl. Svi objekti na okupu rekonstruiraju, u autorovoj stiliziranoj interpretaciji nejasnih i distorziranih sjećanja, prostor dječjeg parka u kojem se susreću dječja spontanost izražena igrom i prvi adolescentski osjećaji opterećenosti obitelji i društvom, manifestirani kroz bunt i činove vandalizma nad poznatim mjestom. Dječja bezbrižnost i kaotičnost adolescencije temeljna je ambivalentnost na kojoj autor temelji svoj koncept i na kojem asocijativno gradi druge oprečne odnose. U prostor parka, pomalo apsurdno, smještena je skulptura automobila, oblikovana po autorovom vrtićkom crtežu, a simbolizira svijet odraslih i njihovu aktivnu upravljačku ulogu naspram djeteta koje pasivno proživljava roditeljske odluke. Tijelo automobila ispisano je vlastitim sjećanjima na duge vožnje, odnosno na traumatične događaje iz djetinjstva, dok udovi koji probijaju iz gornjeg dijela, kao da se radi o prometnoj nesreći, simboliziraju autorovo mirenje s proživljenim događajima i svjesno raskidanje s prošlošću. Tema vožnje i prometa, proteže se dalje prisvajanjem odbačenih prometnih znakova koji simboliziraju pravila i društvene norme, kojima autor prkosi i negira njihove naredbe tako što ih gotovo u potpunosti prekriva dječjim crtežom, tehnikama tipičnima za uličnu umjetnosti koje potom dovršava gotovo vandalskim činom urezivanja oblika, kao što adolescenti često rade na školskim i drugim klupama. Unatoč težini i ozbiljnosti tema ugrađenih u koncept i sadržaj rada, autor dosljedno dualističkoj razradi strukture umjetničkog djela, prikazuje i veselje djetinjstva i adolescencije kroz korištene igračke, prikazane likove iz popularnih crtanih filmova, ali i kroz bezbrižno i spontano oblikovanje svih objekata slobodnom uporabom palete boja često iskričavih nijansi i slobodno oblikovanim skulpturama od kaširanog papira. Dapače, pojedini izvedeni objekti poput školica i automobila namijenjeni su za igru koju potiče i sam autor. Tako su u zatvoren galerijski prostor uneseni vanjski prostor parka i prometnice, ali i elementi i neumjetnički predmeti kao i ulična umjetnost s intervencijama vandalskog predznaka čime je zaokružen ambivalentan koncept, a potiče i slobodnu interakciju s radom, koja nažalost često izostaje u izložbenim prostorima. Stoga, rad I didn't know how to name this Borne Ivanuše, potiče posjetitelje ne samo da promišljaju o svom djetinjstvu i mladosti te saberu svoje rane i traume na okup, nego i da iste zaliječe tako što će kroz energičnu igru i spontano izražavanje integrirati i pomiriti u sebi sve svoje konflikte i odbaciti sve što ih sputava u razvoju. (Jelena Šimundić Bendić)

Borna Ivanuša (1996.) završio je aranžersko-scenografski odjel u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Upisuje Likovnu pedagogiju na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a nakon toga studij Grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovao je na više skupnih izložbi (37. Salon mladih 2022., Pasionska bastina u galeriji Šira 2019.), i nekoliko samostalnih izložbi (Pesi&Luleki s Ivanom Stečuk) te surađuje i na drugim interdisciplinarnim projektima (scenografija za predstavu Paklena naranča u reziji Kristine Grubise 2020; izvodi likovnu instalaciju za projekt Marte Radoš In transit utopia u Francuskom paviljonu 2021.) Trenutno je na završnoj godini studija Grafike pri ALU u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu.