Akademska slikarica iz Dubrovnika Ivana Jovanović Trostmann istaknuta je hrvatska likovna umjetnica, autorica je zanimljivog i senzibilnog opusa, izlagala je na brojnim izložbama.

Gđo Ivana, sudjelujete na zajedničkoj izložbi u Sponzi. Što ste izložili?

- Miranda Rako Kuzmanić i ja zajednički smo izložili tridesetak radova ulja ili akrilika na platnu prikazujući većinom radove prirode... a u središtu palače Sponza portret Isusa Krista

Izložba ima naziv Dar darujući Bogu i likovnoj publici dio našeg rada u posljednje dvije godine.

Posebnost izložbe je u tom posvješćivanju darivanja u našim životima gdje nam je sve darovano i prijatelji i susreti i rad i darovi... i prilike za sve to osmisliti i ostvariti.

Vaš omiljeni motiv jesu i mrtve prirode,buketi cvijeća,na stolu,u vazi.

- U tridetogodišnjem radu bilo je raznih likovnih stremljenja... ipak poseban dio ove izložbe približava likovnoj publici presjek rada u posljednje dvije godine s temom pejsaža i mrtve prirode... koji su mi je vrlo blizak motiv intimističkog izraza.

Rado slikate i stazu koja se vidi iz Vašeg atelijera. Izrazita simbolika motiva.

- Motiv stazice uz raslinje ili put uz more je čest na ovoj izložbi koji je odraz nekih uspomena iz mog djetinjstva i slike prirode koju sam često promatrala živeći i boraveći kod bake koja je imala kuću uz more i pružila mi prekrasno djetinjstvo. Mogu reći da je to bila privilegija... kao i svima nama na Mediteranu gdje smo okruženi motivima koji nas puštaju dosegnuti neke ljepote osvajajući našu podsvjest i dajući mašti prostora.

Niste skloni eksplozivnom koloru,već naprotiv,nježnom.

- Da, uglavnom... to su slike lazurnog premaza i transparentnosti...

Omogućuju bliskost promatraču i zastati uz užurbanost svakodnevice.... a svaki umjetnički izraz je odraz prirode umjetnika.... ali i odabira...

Na pojedinim slikama naginjete apstrakciji, razgrađujući motiv.

- Motiv je često razgrađen ponekad do fluidnih tekstura koja omogućuje promatraču dograđivati svjetove koje on sam nosi u sebi... nastaviti izgradnju prizora po vlastitom odabiru i tako ostvariti  komunikaciju likovne publike i slike.

Koliko je umjetnost danas važna?

- Mislim da je umjetnost uvijek bila važna društvu kao preslik društvene stvarnosti i doživljaja samih umjetnika te stvarnosti.

Međutim, ona je u izazovnim vremenima kao duhovna potreba za nečim što nam realnost i svakodnevnica ne pružaju i tako se na tim poljima srećemo kao bliski prijatelji sa osobama koje slično doživljavaju okruženje u kojem žive... ali i poriv za nečim što će nas na jedan način obogatiti.

Novosti iz atelijera?

- Radim jedan mozaik za jedan sakralni prostor... o tome kad bude pri kraju .....

Planovi.....

- Možda izložba apstrakcija koje radim u zadnje vrijeme.