Bračanin Ivan Jakšić, akademski kipar, najmlađi iz obitelji koja se već niz generacija bavi umjetničkim oblikovanjem kamena, mukotrpno i uspješno jer kamen je tvrd i otima se, ne da se, potrebna je iznimna energija čovjeka koji ga želi preoblikovati, ne potčiniti sebi.

Iako je pripadnik najmlađe generacije suvremenih skulptora, Ivan Jakšić već ima iza sebe niz djela i nekoliko vrlo zapaženih samostalnih izložbi.

Njegov opus nije omeđen, često krutim granicama, figurativnog i nefigurativnog, jer on stvara svoja djela koja nose karakteristike i klasičnog realizma ali i nesputane, slobodne apstrakcije, u neprekidnom je istraživanju prirodnih formi materijala i njihovoj prilagodbi zamišljenom djelu.

Često razgovara sa svojim ocem Perom Jakšićem (poznatim hrvatskim umjetnikom, akademskim kiparom, diplomirao je u Parizu, autor kompleksnog opusa iznimnog dosega), gdje obojica ostaju čvrsto na svojim polazištima, zacijelo se prisjećajući svojih brojnih predaka koji su se cijeli život bavili kamenom, težeći oblicima koji su izvirali iz njihove nutrine.

Uz atelijerska iskustva Ivan jakšić se okušao, vrlo uspješno i u kreiranju javnih spomenika.

Od klasičnih motiva do izazovnih tema, umjetnik se kreće, polako, ponekad mu se čini i usporeno i nikada nije zadovoljan učinjenim koracima,nastojeći ponajprije razumijeti, shvatiti, dokučiti prirodu materijala, kamena, njegovu tajanstvenu, kompliciranu strukturu, neprekidno razmišljajući o izvedivosti imaginacije.

Da, između kipara i kamena mora postojati čudesna veza, često neshvatljiva i nedovoljno razumljiva povezanost, da bi iz te sinergije izronila skulptura klasičnog portreta muškarca, sjedeća zamišljena zaobljena fdigura, razigrani, izazovni akt, okrugla, uvijajuća tijela, ravne i odlučne strijele ili pak zanimljive kombinacije figurativnog i nefigurativnog, spoj stvarnoga i nestvarnoga, sve u različitim dimenzijama, od malih formi do velikih.

Ivan Jakšić kontinuirano istražuje dubinu i izazovnost motiva i paralelno mogućnost odabranog materijala, koliko se zamišljaj i materijal mogu uspješno sljubiti, sjediniti u specifični i neponovljivi oblik skulpture.

Opus Ivana Jakšića već sada nosi karakteristiku osobenog autorskog rukopisa, opus nastao na produbljivanju vlastitog iskustva i spoznaja mnogih generacija.