"On je moj heroj", oduševljeno je tijekom ovotjednog posjeta Italiji govorio mađarski premijer o talijanskom ministru unutarnjih poslova. Matteo Salvini je, s druge strane, Viktora Orbana nazvao svojim političkim uzorom. Ta dva populistička političara i prijatelja su u Milanu objavili manifest kojim bi se migracijska politika Europske unije trebala preobraziti u politiku izolacije i odbacivanja izbjeglica.

Šef talijanske desno-radikalne partije "Lega" i "iliberalni demokrat" iz Mađarske namjeravaju na izborima za Europski parlament u svibnju 2019. osvojiti dovoljan broj zastupničkih mjesta kako bi Anti-migracijska koalicija mogla imati odlučujuće glasove koji bi utjecali na izbor i sastav nove Europske komisije. Naredna Europska komisija se, kako su naglasili, mora pobrinuti za to da se migranti iz Afrike, koji se nalaze u Italiji ili nekoj drugoj članici EU-a, ponovno vrate u Afriku. Nacionalistima Orbanu i Salviniju nije više dovoljno što se migranti, koji se morskim putevima nastoje dokopati Europe, vraćaju nazad, već bi željeli skovati "Koaliciju voljnih protiv migracije".

Orban hoće "novu Europsku uniju"

Viktor Orban u Europskoj uniji vidi dva tabora. Jedan, predvođen njime, protiv je doseljavanja. Drugi je, kako kaže, za "beskonačno useljavanje" i na njegovom čelu su, ističe, njegov novi omiljeni protivnik francuski predsjednik Emmanuel Macron i američki milijarder mađarskog podrijetla George Soros. Na obojicu Orban gleda svojim nacionalističkim pogledom i smatra ih "liberalnima", što prema njegovom tumačenju znači "lošim momcima". I Salvini kritično gleda na Macrona koji ga je optužio za nehumanu migracijsku politiku i ucjenu svojih EU-susjeda. Salvini Macronu sada uzvraća i traži od Francuske da primi migrante, azilante i izbjeglice iz Italije. Prema jednom sporazumu između Francuske i Italije, Francuzi mogu sa zajedničke granice vraćati izbjeglice koji su prethodno registrirani u Italiji ili nekoj drugoj EU-zemlji. I to pravilo obilato koriste.

Mađarski premijer, koji je sa svojom strankom Fidesz u istom zastupničkom klubu Europskog parlamenta kao i zastupnici njemačkih demokršćanskih stranaka CDU i CSU, želi sada sestrinske stranke pridobiti za isti kurs. "Nadam se da će se Europska pučka stranka (EPP) staviti na stranu europskih naroda", rekao je Orban u Milanu. Šef Kluba zastupnika EPP-a Manfred Weber (CSU) je do sada podržavao Orbana kao stranačkog druga. Ali, upitno je koliko dugo će njemački konzervativci sudjelovati u tom okretu nadesno.

Sve brojnija Anti-migracijska koalicija

Šanse za tu novu Anti-migracijsku koaliciju u EU-u ne stoje loše. Već sada se može reći da u nju spadaju zemlje poput Poljske, Češke, Slovačke i Austrije. Salvini i Orban čak mogu računati na popularnost i u nekim drugim zemljama. U Francuskoj je desno-populistička stranka Marine Le Pen bila vrlo uspješna na europskim izborima 2014. godine i osvojila najviše mandata. Tko zna što će sve biti na europskim izborima u svibnju 2019. godine?

Opći pravac europske migracijske politike nije, međutim, daleko od kursa koji zastupaju Salvini i Orban. Šefovi država i vlada 28 članica EU-a su u više navrata odlučili vanjske granice držati zatvorenima i sprječavati nove priljeve izbjeglica. Također bi se izvan i unutar EU-a trebali podići prihvatni centri s brzom obradom zahtjeva za azil i brzom vraćanju izbjeglica. Od toga, međutim, nema ništa, jer nijedna zemlja ne želi podići takve centre. Talijanskom ministru unutarnjih poslova sve se odvija presporo. Zbog toga je on sam zatvorio talijanske luke, drži posade brodova i izbjeglice pokupljene u moru taocima kako bi druge zemlje EU-a ucijenio da ih prime.U Njemačkoj desno-populistička AfD u svim anketama postiže vrlo dobre rezultate. U Danskoj, Finskoj, Švedskoj i Nizozemskoj desni populisti su relativno jaki. Njemački ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer (CSU) je prije nekoliko tjedana s talijanskim desničarom Salvinijem i ministrom unutarnjih poslova Austrije i populistem Herbertom Kicklom napravio zajednički pakt u pogledu migracijske politike. Ciljevi su ugrubo rečeno ovi: zatvoriti vanjske granice EU-a i koliko god je više moguće odvratiti migrante od Europe. O raspodjeli izbjeglica po zemljama EU-a ili reformi Dublinskog sporazuma tri ministra se u Innsbrucku nisu mogli dogovoriti. Tu su interesi dijametralno suprotni, jer nitko ne želi primiti izbjeglice iz druge EU-zemlje.

Suzdržana kritika iz Bruxellesa

Europska komisija u Bruxellesu kritizira ove metode. Evropski komesar za migracije Dimitris Avramopoulos kaže da je potrebno dugoročno rješenje za raspodjelu migranata, a ne prihvat od broda do broda. "Italija puca sama sebi u nogu", rekao je Avramopoulos za jedan talijanski list. Ali tu se sve završava. Vrisak neslaganja iz drugih zemalja je većim dijelom izostao. Pravni koraci zbog kršenja Dublinskog sporazuma nisu poduzeti.

U samoj Italiji savez između Orbanove stranke Fidesz i desničarske Lega također nailazi na skepsu. Nekoliko tisuća ljudi demonstriralo je protiv Anti-migracijske koalicije u utorak u Milanu. Koalicijski partner Lege, "Pokret pet zvjezdica", kritizira Mađarsku jer Orban ne želi prihvatiti nijednog jedinog migranta iz Italije. Solidarnost među nacionalistima koji se natječu pod motom "Prvo moja zemlja" je nešto što ne postoji. Istragu koju je talijansko pravosuđe povelo protiv njega, Salvini vidi kao signal kako postupa ispravno. Državni odvjetnik sumnjiči Salvinija da proizvoljno preuzima ovlasti i migrante nezakonito lišava sloboda.Zbog toga ministar unutarnjih poslova Salvini i njegov mentor Orban mogu tvrditi da su njihove politike uspješne. Činjenica je da dolazi sve manji broj migranata. Europska komisija potvrđuje da je broj novih dolazaka daleko ispod onog iz prethodnih godina. "Nema krize", stalno naglašava povjerenik EU-a za migracije Avramopoulos. Ali smanjenje broja izbjeglica je počelo mnogo prije nego što je nova talijanska vlada stupila na dužnost. Populisti su govorili o migracijskoj krizi koja ne postoji, kaže u Bruxellesu jedan EU-diplomat. Ovu navodnu krizu oni su iskoristili kako bi podgrijali emocije, a zatim impresionirali publiku sa svojom politikom navodnog suzbijanja krize.