Pero je moćnije od mača, kaže stara izreka. Zadnjih dana svjetska javnost još jednom svjedoči toj snazi, odnosno njenoj zloporabi poznatoj i pod nazivom - propaganda.

Radi se naravno o Iranu, nuklearnom programu i grandiozno popraćenom lansiranju raketa srednjeg i dalekog dometa koje je jučer i danas izvela iranska Revolucionarna garda.

Svi utjecajni 'zapadni' mediji, spomenimo Times, CNN, BBC, NBC, Fox, Telegraph i naravno moćne agencije Reuters i AP, od jutra objavljuju slike raketa koje uzlijeću iz pustinje popraćene jednako grandioznim naslovima. Među njima je možda i najzabavniji bio BBC koji je dotični mijenjao tri puta, prvo se radilo o 'raketama srednjeg dometa', ubrzo nakon toga uslijedile su 'rakete dugog dometa', a zatim i, pazite sad - 'rakete najduljeg dometa'.

Najbolji, odnosno najgori, ovisi s koje strane razuma gledate, je ipak naslov u Times Onlineu koji kaže: "Iran test fires nuclear missile capable of hitting Israel and parts of Europe". Od koga je i kako Times zaključio da se radi o 'nuklearnoj raketi' nikome nije poznato, ali IAEA, a pogotovo CIA i srodne organizacije sigurno će biti zahvalne ako im otkriju svoje 'povjerljive izvore'.

Tekstovi koji prate takve naslove puni su brige, osobito za Izrael koji se našao u dometu 'zlog Ahmadinedžada' i njegove 'države koja sponzorira terorizam', kako se Iran voli nazivati u 'civiliziranom' svijetu.

U duhu ulijevanja straha nigdje nije izostavljen podatak kako iranske rakete 'najduljeg dometa' mogu doseći ne samo Izrael, nego i europske gradove pa je tako i Jutarnji list, povodeći se svjetskim medijskim spektaklom, objavio tekst u kojem cijenjeni Inoslav Bešker navodi da je uz Varšavu u dometu i sam Zagreb. Nesumnjivo legitimna i jedna od prvih meta bijesa podivljalih bliskoistočnih hordi - slika koju se tako očito nameće, vani zbog politike, ovdje zbog čitanosti, ali svejedno - propaganda.

Nećemo se vraćati u vrijeme revolucije i zbacivanja šaha, samo koji tjedan u natrag, do famoznog 'otkrića' drugog reaktora. Halabuka koja se podigla oko jednog omanjeg postrojenja za obogaćivanje urana došla je taman u pravo vrijeme. Po svjetski poredak bilo bi naime iznimno loše kada bi istina - da Iran u potpunosti surađuje s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju - izašla na vidjelo. Zašto? Jer nestaje velika prijetnja, babaroga, netko u koga treba uprti velikim euro-američkim prstom i bez ikakvih dokaza reći - kriv je.

Nećemo se ovdje uplitati u kvalitetu i legitimnost iranske vlasti jer bi u tom slučaju trebalo pogledati i u najbliskije saveznike najveće svjetske demokracije, spomenimo Pakistan, Tursku, Egipat, ali i u slučaj 'Bush-Florida' i nebrojene druge.

Iranska vlast je takva kakva je, ali priča koja se opetovano u svjetsku javnost plasira kroz medije - kako postoje insinuacije da razvija nuklearno oružje - je jednako istinita kao i ona o iračkom posjedovanju oružja za masovno uništenje, koju je nakon šest godina kriminalne okupacije životima platilo više od milijun nevinih ljudi.

Ono što se propušta naglasiti, pa ćemo to napraviti još jedan put je - Iran surađuje s IAEA koja je i sama to potvrdila. Iran je prihvatio i podržao nedavno donesenu UN-ovu rezoluciju o nuklearnom razoružanju - Izrael, koji se kao jedina nuklearna sila Bliskog istoka čak i uz svog 'Velikog brata' osjeća najugroženijim endemom na svijetu, nije. Ali prst se upire u Iran.

Jedan od dobrih primjera uspješnosti takve propagandne mašinerije su brojni skupovi na kojima građani SAD-a, educirani gore navedenim medijima, traže uvođenje sankcija Iranu, a oni malo 'ratoborniji' bez pardona iznose i stavove kako tu zemlju, iako ju na karti naći ne znaju, treba 'zbrisati s lica zemlje'. Kako će 'evoluirati' mišljenja tih glasača, kojima se na spomenutim skupovima sa smiješkom na licu pridružuju članovi Kongresa i Senata, nije teško pretpostaviti.

Još jedna zanimljiva činjenica, koju propaganda naravno izostavlja, je da se pokusna lansiranja raketa ne rade tek tako. Nije se Iranu prohtjelo testirati rakete baš sada, nakon tzv. otkrića  postrojenja za obogaćivanje urana kraj grada Qom i uoči sastanka šest velikih svjetskih sila i iranskih predstavnika zakazanog za 1. listopada u Ženevi. Testiranja projektila se planiraju dugo vremena. To je činjenica koju će potvrditi svi vojni stručnjaci, pa i oni američki koji, usput rečeno, imaju puno više iskustva u takvim projektima od svojih iranskih kolega. Baš kao što SAD i svi oni koji su danas najglasniji, znaju da sjede na arsenalima zbog kojih licemjerno prozivaju druge.

Za kraj ćemo ostaviti retoričko pitanje - zašto 'civilizirani' svijet, koji od Irana traži da surađuje s IAEA-om, ne sluša što ta organizacija od svog dolaska u Iran poručuje - tamo nema nuklearnog oružja i ne može ga biti još godinama.