Konferencija za tisak u uredu njemačke kancelarke netom nakon posjeta američkog predsjednika Baracka Obame bila je puna važnih i zanimljivih informacija vezanih uz odnose dvaju prekoatlantskih partnera.

No u kolektivnom sjećanju njemačke internetske zajednice ostala je jedna rečenica, zapravo samo jedan dio složene rečenice koju je izrekla njemačka kancelarka Angela Merkel objašnjavajući problematiku sustavnog praćenja interneta od američkih tajnih službi. "Internet je za sve nas novotarija".

Zakonski nereguliran prostor

Nije trebalo čekati dugo da Twitter počne doslovno ključati od rasprave o gotovo 20 godina starom "World Wide Web-u" koji je svakodnevica u 76 posto njemačkih domaćinstava i koji je jedino šefici njemačke vlade - "nepoznata zemlja". Vicevi na kancelarkin račun naravno nisu zaobišli ni njezine istočnonjemačke korijene.

No na što je zapravo njemačka kancelarka, koja je poznata kao intenzivna korisnica novih oblika digitalne komunikacije (posebice poruka preko mobitela), mislila kada je govorila internetu kao nečem novom? Odgovor je istog dana, naravno preko Twittera, stigao od njezinog glasnogovornika Steffena Seiberta: "Ono što je kancelarka mislila je to da je Internet pravno gledano neistražena, nova zemlja i to je nešto što osjećamo u političkoj svakodnevici".

Činjenica je da je internet, pogotovo njegova pravna regulacija, u usporedbi s ostalim segmentima života, pravno još uvijek slabo reguliran. No ipak dobar dio javnosti smatra neprimjerenim da političarka koja stoji na čelu vodeće svjetske industrijske sile o internetu govori kao da se radi o novom egzotičnom pojmu za tehnološke "freakove". Spajanje računala staro je preko 40 godina, a i internet kakvim ga danas poznajemo je više nego punoljetan. Generacije današnjih maturanata su u potpunosti odrasle u eri interneta. Ova generacija, tzv. "digital natives" teško da može razumjeti da za nekog internet još spada u kategoriju "novotarija".

No korisnici interneta se dijele u dvije velike obitelji: one koji doista djelomično žive u "svjetskoj mreži" i koriste sve njegove kreativne i tehničke mogućnosti kao i one koji se internetom služe zbog kupovine, čitanja elektronske pošte ili obavljanja bankarskih poslova. A najveći dio od 76 posto Nijemaca koji se redovito služe internetom spada upravo u ovu drugu kategoriju. S obzirom da politika uvijek više-manje prati potrebe goleme većine, tako je i njezino zanimanje za internet sporadično i krajnje pragmatično.

Zato se i zakonodavstvo teško nosi s filozofsko-moralnim pitanjima koja je sa sobom donijela upotreba WWW-a. To je naravno teško shvatljivo za onu manjinu intenzivnih korisnika koje pitanja poput cenzure ili nadgledanja Interneta smatraju životno važnim. Ova vrsta javnog uzbuđivanja je teško razumljiva i prosječnom korisniku interneta a o dobrom dijelu stanovništva (pogotovo starijim građanima) da se i ne govori.

No ipak za industrijsku silu Njemačku je internet od presudne važnosti. I zato je Merkel kao jedan od ciljeva svoje vlade navela i uvođenje širokopojasnog interneta i "u posljednje selo" u Njemačkoj. Zasad se ta namjera nije ostvarila što pokazuju i najnovija istraživanja koja pokazuju da se po raširenosti širokopojasnih internetskih priključaka, Njemačka u konkurenciji industrijski razvijenih zemalja nalazi u donjoj polovici ljestvice.