Klaus je u jednom trenutku jednostavno izgubio kontakt s vanjskim svijetom. "Stopio" se s internetom. Prvi put se s računarskom mrežom susreo krajem devedesetih. Otvorio je svoju e-mail adresu, "surfao", sudjelovao na raznim forumima. "Radio sam ono što se uobičajeno radi u internetu", kaže on. Tada je samo povremeno bio u mreži.

"Kobne su za mene bile igre u kojima sam preuzimao ulogu neke nove ličnosti, tada sam prilikom igranja zaboravljao na vrijeme", prenosi Klaus. Bile su to najčešće "pucačke" igre kao World of Warcraft ili Final Fantasy. Klaus je zapostavio prijatelje, pa čak i jelo i spavanje. Dane i noći je provodio igrajući se u internetu. Prvo što je radio kada se ujutro probudio, je bilo da uključi kompjuter.

Odjava iz realnog života

Izvještaj njemačke vlade o ovisnosti pokazuje da Klaus nije usamljen slučaj. Ovisnost o internetu je postala društveni problem. Stručnjaci mogu samo pretpostaviti koliki je broj ovisnika. Neki tvrde da ih je oko 560.000. Sumnja se kako problematičan odnos prema internetu ima čak 2,5 milijuna stanovnika Njemačke. Oni koji su pogođeni ovom ovisnošću pokazuju iste simptome kao i alkoholičari ili narkomani kada im se oduzme droga, prenosi Michael Bender, šef Rhein-Jura klinike za psihijatriju. "Oni jednostavno nemaju više kontrole nad konzumiranjem", kaže Bender.

Pri tome ne znači da su osobe koje mnogo koriste interent ovisnici, tvrdi Christoph Möller, šef odjela za dječiju i psihijatriju mladih na klinici u Hanoveru. "Kritično postaje kada je očita šteta koja zbog toga nastaje, kada te osobe prekinu školovanje ili zapostave socijalne kontakte."

Sporedni učinci ovisnosti

Kao i kod narkomana, kod internet-ovisnika se javljaju psihički poremećaji: stanje depresije ili napadi straha. Ovisnici tada posežu za internetom kako bi tamo pronašli zadovoljstvo koje nemaju u realnom životu. Tako se stres ili loše raspoloženje kompenzira surfanjem u internetu. Većina ovisnika je između 14 i 24 godine starosti. Takvih je oko 250.000. Međutim, ovaj fenomen je prisutan u svim generacijama stanovništva. Još nešto je zajedničko svima - većinom se radi o muškarcima. Stručnjaci upozoravaju da to nema toliko veze sa internetom - muškarci su jednostavno podložniji razvijanju raznih vrsta ovisnosti od žena.

Christoph Möller, koji vodi prvi odjel u Njemačkoj na kojem se liječe ovisnici o internetu, napominje da ova ovisnost nije priznata kao posebna bolest. On navodi i drastičan primjer jedne majke koja se prestala brinuti o djeci "jer je neprestano bila u internetu". To dokazuje da ovaj problem mogu da imati i žene.

Novi odnos prema medijima

Möllerovi pacijenti moraju tijekom terapije prvo naučiti uspostaviti normalan odnos prema internetu i medijima uopće. Osim toga, moraju ponovo postati svjesni "vlastitog tijela", te pronaći nove hobije. Tijekom terapije se radi i na tome da se pacijenti osposobe kako bi se vratili normalnom poslu. Pri tome je vrlo teško "ostati čist", kaže Michael Bender: "U 21. stoljeću se ni privatno ni poslovno ne može prekinuti svaki kontakt sa kompjuterima i internetom." Möller upozorava roditelje da dječije sobe ne smiju imati ni televizor ni kompjuter, jer su djeci potrebni kontakti sa okolinom (kako s ljudima tako i sa predmetima) kako bi se pravilno razvili.