„Više nego ikad, uzroke nejednakosti treba tretirati hitno zbog brojnih prijetnji koje bi dodatno mogle povećati jaz u blagostanju" - to je dramatičan zaključak istraživanja Mirne Jusić o ogromnom i sve većem procjepu između bogatih i siromašnih u zemljama jugoistočne Europe koje je objavljeno u izdanju njemačke zaklade „Friedrich Ebert", bliske njemački socijaldemokratima.

Jusić, istraživačica sarajevskog Centra za društvena istraživanja Analitika, pod pojmom jugoistočna Europa ovdje ubraja šest država Balkana koje teže Europskoj uniji ali i Hrvatsku.

Prema dostupnim podacima EU-a, koji obuhvaćaju i Srbiju i Makedoniju, Srbija je zemlja s najvećom nejednakošću u Europi premda se, piše u istraživanju, usporedbom podataka može zaključiti da je u Bosni i Hercegovini stanje još gore. Hrvatska se prema takozvanom Gini-koeficijentu kojim se izražava nejednakost, drži razmjerno dobro jer je nešto ispod prosjeka nejednakosti u EU.

Žene i mladi - uglavnom nezaposleni

U analizi se tržište rada naziva „najvećim krivcem za nejednakost" i tu valja početi od niskih stopa zaposlenosti. Dok je u EU u prosjeku zaposleno 66,6 posto radno sposobnih, ta stopa u regiji ide od 28,7 posto na Kosovu do 59,9 posto u Hrvatskoj.

Dramatična je razlika u zaposlenosti muškaraca i žena posebno na Kosovu (43,6 posto zaposlenih muškaraca i samo 13,1 posto žena) i u Bosni (51,1 posto muškaraca i 29,1 posto žena). Obje te zemlje najgore stoje i po nezaposlenosti mladih do 24 godine - više od polovine njih je bez posla.

No Mirna Jusić se osvrće i na kvalitetu radnih mjesta i piše da je u porastu „nestandardni rad koji se se definira kroz niža primanja, smanjeno izvjesno radno vrijeme i nesigurne radne uvjete baš kao i neformalna zaposlenost doprinose povećanju nejednakosti u prihodima".

Veće šanse da budu nezaposleni ili rade za male plaće i u neformalnom sektoru te neplaćeno imaju ranjive grupe: Romi, žene, mladi, osobe s invaliditetom.

Jedan od važnih faktora dubokog socijalnog jaza na Balkanu jest i porezni sustav - „uglavnom ne postoji progresivni porezni sustav koji bi umanjio porezno opterećenje onih koji stoje najgore". Umjesto toga, porezne stope na najniža primanja su relativno visoke, a na najviše relativno niske s blagim izuzetkom Hrvatske.

„Fleksibilni" radnici

Dominantna politika u zemljama regije je, piše Jusić, podrazumijevala izmjene zakona o radu kako bi se povećala „fleksibilnost radne snage" i olabavio ionako slab zakonodavni okvir koji je štitio prava zaposlenih. „Pretpostavljeni značajan efekt fleksibilizacije radnog zakonodavstva na smanjenje nezaposlenosti i povećanje zaposlenosti nije se potvrdio u praksi", piše u analizi.

Dodaje se da vlade u regiji stavljaju naglasak na povećanje konkurentnosti i privlačenje stranih investicija dok se o preraspodjeli blagostanja gotovo i ne govori. Kao primjere autorica navodi slab utjecaj kolektivnih ugovora ili odsustvo osnovnog socijalnog osiguranja za slučaj nezaposlenosti.

„Zbog jadne socijalno-ekonomske situacije, nedostatka radnih mjesta, loših javnih usluga i sigurnosnih briga, zemlje u regiji doživljavaju značajan trend emigracije i gubitak ljudskog kapitala što će imati štetan utjecaj na njihove ekonomije", zaključuje se u analizi Mirne Jusić za zakladu „Friedrich Ebert".