Igra omogućuje djeci da stvaraju svoj svijet iz mašte u kojemu se na opušteni način suočavaju s problemima i polako prihvaćaju uloge koje im donosi odrastanje pa tako dolaze do spoznaja o životu i svijetu oko njih. Igranje sa svojim vršnjacima, gdje odrasli nemaju glavnu riječ, pomaže djeci naučiti i protumačiti osjećaje svojih prijatelja i drugih ljudi te nositi se s frustracijom i kompromisom koji su dio svih odnosa.

Djeci u igri pomažu igračke još od pradavnih vremena a neke njihove glavne karakteristike nisu se s vremenom mijenjale. U antičkoj Grčkoj i Rimu djeca su se igrala loptama, drvenim konjićima i zvrkovima. U Hrvatskoj postoje tragovi da su se na ovim prostorima djeca igrala predmetima od štapića, kamenčića, školjki ili bilo čega što su našli u prirodi. Igračke su u to doba služile isključivo za igru, no taj se koncept kroz godine počeo mijenjati.

U Europi se razvija industrija igračaka koje postaju nešto više od pukog predmeta za igru, instrument ili sredstvo za razvijanje mnogih dječjih vještina. Djeca trebaju nešto naučiti, a ne samo se zabavljati, poruka je mnogobrojnim proizvođača. Oblikuju se i proizvode igračke za poticanje razvoja inteligencije i poboljšanje određenih motoričkih ili kognitivnih vještina. Naravno, mnoge od tih edukativnih igračaka su preimenovane u tradicionalne igre.

Što su edukativne igračke?

Edukativna je zapravo dječja igra, a ne igračka. Gledajte dijete kako se igra sa praznom kartonskom kutijom od koje stvara nogometno igralište i grančica koje su igrači te malo zgužvanog papira kao lopte, slušajte njegova improvizirana pravila. Taj poriv da od igračke naprave nešto više sama je bit inovativne igre i sukus kreativnosti.

Izvor: cuvarkuca.hr