Francuska televizija France 2 pokrenula je ''Igru smrti'', kviz u kojem se natjecatelje trese strujom jačine 460 volti.

''Igra smrti'' zapravo je prijevara - TV eksperiment koji ispituje koliko daleko televizija može ići. Međutim, nitko od natjecatelja to nije znao.

Ljudi koji stoje iza ovog programa kažu da je ''Igra smrti'' ekranizacija i adaptacija znanstvenog eksperimenta kojeg je 1963. izveo američki istraživač Stanley Milgram, te da je cilj igre testirati moć televizije nad pojedincima.

''To je ideja kojom se bavim godinama. Počeo sam na temelju činjenice da se ljudi danas ne bi podvrgnuli Milgramovim eksperimentima, ali bi se sa zadovoljstvom prepustili u ruke TV voditelja, čak i ako je ono što se od njih traži potpuno pretjerano'', kaže režiser Christophe Nick. ''Želio sam pronaći način mjerenja opsega televizijskog utjecaja na ljude.''

Zajedno s timom znanstvenika Nick je postavio igru u kojoj se od nekoga u publici traži da jednom od natjecatelja zada električni šok. Rezultirajući mučni krici dolaze od istreniranih glumaca i struja se zapravo ne upotrebljava - ali publika to nije znala.

Šokirajući rezultati pokazali su da je njih čak 81 posto aktiviralo maksimalan naboj od 460 volti koji je ''tresao'' odabranog kandidata!

''Zanimljivo je da nitko od kandidata nije stvarno htio aktivirati struju, ali nisu se mogli dovesti u situaciju u kojoj neće poslušati autoritet za kojeg vjeruju da je legitiman'', kaže Nick.

''Znanstvenike nije najviše šokirala moć koju televizija ima nad tim ljudima, već legitimitet koji je, čini se, stekla. Problem je u tome što nismo sposobni oduprijeti se takvoj zloupotrebi ako televizija odluči tako postupiti. Ja sam protiv impulzivne televizije, gdje granice više nisu postavljene.''

Ista stvar - 45 godina prije

Stanleya Milgrama, psihologa na Sveučilištu Yale, 1963. je progonilo jedno pitanje: kako su se Nijemci pokorili gnusnim naredbama nacista? Kako bi prokopao dublje u mehanizme poslušnosti ljudi kad su suočeni s legitimnim autoritetom, Milgram je napravio eksperiment.

Skupio je dobrovoljce koji su vjerovali da će sudjelovati u eksperimentu testiranja učinkovitosti korištenja kazne kao načina poboljšanja pamćenja.

Sudionici su morali aktivirati električni naboj na partneru (glumcu), a voltaža je postajala jača svaki put kad je njihov partner dao krivi odgovor. Rezultati: 62 posto dobrovoljaca otišlo je do kraja i aktiviralo 450 volti, unatoč tome što su njihove žrtve mučno plakale.