Poruka američkog predsjednika Donalda Trumpa u rujnu prošle godine u Ujedinjenim narodima bila je jasna: "Budućnost ne pripada globalistima, već patriotima", rekao je Trump i dodao: "Mudri lideri stavljaju dobrobit vlastite države i vlastitog naroda na prvo mjesto". Prijedlozi za međunarodne projekte za osiguranje mira? O tome američki predsjednik nije rekao ni riječi.

Prvo SAD, a onda UN

Neušminkano formuliranje njegove America-first politike još jednom je jasno staviulo do znanja: Trumpovi prioriteti s idealima UN-a nemaju puno veze. Jedan od njegovih tweetova najavio je to još u prosincu 2016. Neposredno prije preuzimanja dužnosti, on je Ujedinjene narode označio kao klub, „u kome se ljudi okupljaju, razgovaraju i uživaju".

Dosadašnji rezultat ovog poremećenog odnosa: SAD su istupile iz globalnog klimatskog sporazuma, otkazale su sudjelovanje u Migracijskom paktu UN-a, smanjile svoj financijski doprinos mirovnim misijama, istupile iz UNESCO-a te iz Vijeća UN-a za ljudska prava. Nedavno je Trump iznio uvrede i na račun Svjetske zdravstvene organizacije (WTO), karakterizirajući je kao nesposobnu.

Univerzalni značaj

Pri tome je međunarodna suradnja bila temeljni cilj Ujedinjenih naroda. Radilo se o prevladavanju nacionalnih egoizama u korist svjetskog mira. Preduvijet za to je bio ugovor univerzalnog značaja - Povelja UN-a.

Kada su predstavnici 50 zemalja potpisali Ugovor o osnivanju UN-a u San Francisku, 26. lipnja 1945., oni su bili pod dojmom dva svjetska rata. U prvoj i najvažnijoj preambuli se stoga kaže: „Mi, narodi Ujedinjenih naroda - čvrsto smo odlučni da spasimo buduće naraštaje od užasa rata, koji je dva puta tijekom našega života nanio čovječanstvu neizrecive patnje (...)."

Kao dalji ciljevi navedeni su poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda bez obzira na "rasu, spol, jezik ili religiju". Povelja opisuje zadatke i nadležnosti Ujedinjenih naroda. Pobjedničke sile u Drugom svjetskom ratu, SAD, Velika Britanija i Sovjetski Savez, pregovarale su o prvim konceptualnim temeljima Povelje, a kasnije su im se priključile Kina i Francuska. Pet država osiguralo je stalno sjedište u najmoćnijem tijelu UN-a, Vijeću sigurnosti. Povelja je stupila na snagu 24. oktobra 1945. Stari san čovječanstva o globalnom miru konačno je trebao postati stvarnost.

Zastarjele strukture u Vijeću sigurnosti

No, put do toga je trnovit. Uvijek iznova se kritizira nedostatna efikasnost i birokratiziranost svjetske organizacije, ili nastojanje pojedinih država da organizaciju instrumentaliziraju za svoje potrebe. U obranu se mogu navesti riječi drugog Glavnog tajnika,  Daga Hammarskjölda: "UN nisu stvorene za to da bi čovječanstvo odvele u nebo, već da bi ga spasile od pakla."

Trumpovi destruktivni unilateralistički manevri niukom slučaju nisu jedini ispit izdržljivosti za zajednicu naroda. Za neke probleme je ona sama kriva. 

„Trump nije proveo mnogo toga što je zapravo trebao uraditi. U to spada konstruktivno sudjelovanje u radu Vijeća sigurnosti. Ali za to nije samo kriv on, već i zastarjeli sistem Vijeća sigurnosti", rekao je u razgovoru za DW bivši njemački ambasador pri UN-u Gunter Pleuger (2002. do 2006.). Po njemu, najmoćnije tijelo UN-a više ne predstavlja današnji svijet, nego onaj iz 1945. godine.

Struktura omogućava da pet svjetskih sila s pravom veta - Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, Velika Britanija i Francuska - mogu spriječiti bilo kakvu odluku jednim jedinim NE. "A one to čak i ne moraju obrazložiti", kaže Pleuger. Dosadašnji pokušaje reformi - koje traže prije svih Indija, Brazil, Japan i Njemačka - one su zaustavile.

Masakr usprkos plavim kacigama i mirovnim misijama

Pored okoštalih struktura, tu su i izvještaji o seksualnim napadima od strane humanitaraca UN-a i plavih kaciga. Ili to da zemlje „u kojima se uopće ne poštuju ljudska prava ne samo da su primljene u Vijeće za ljudska prava, već povremeno i predsjedavaju njime", primjećuje bivši njemački ambasador pri UN-u. 

Prije svega, ugled organizacije koja danas broji 193 zemlje članice narušen je neuspjesima tijekom nekih mirovnih misija. Otkako su plave kacige napustile Ruandu 1994. godine, umjesto da spriječe genocid nad Tutsima, kao i kada su vojnici UN-a dopustili masakriranje civila u Srebrenici 1995. godine, međunarodna javnost je znatno kritičnija prema mirovnim operacijama Ujedinjeni naroda.

Moć globalnog poretka u globaliziranom svijetu

Ipak, međunarodna zajednica država i dalje je nužna regulatorna snagu u sve globaliziranijem svijetu. Teško da se neka veća kriza može riješiti bez angažmana neke od brojnih specijaliziranih organizacija UN-a. "Bilo da je to organizacija za pomoć djeci, izbjeglicama i mnoge druge specifične organizacije od njih 156. Uvijek je potrebno nekoliko desetina njih da bi se riješio neki vojni sukob i dovelo do mira", kaže Pleuger.

UN je osim toga postigao neke važne ciljeve iz svog osnivačkog ugovora. Tako je 10. prosinca 1948. Povelja dopunjena Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima. Po prvi put su sve države usvojile temeljna ljudska prava koja podjednako važe za sve ljude. Iako ova deklaracija nije obavezujuća za države članice, ona ipak predstavlja prekretnicu u povijesti poštivanja ljudskih prava.

Njemačka kao nestalna članica preuzima predsjedavanje Vijećem sigurnosti u srpnju - samo nekoliko dana nakon 75. godišnjice potpisivanja Povelje UN-a.