Kao sudionike istog udruženog zločinačkog pothvata, sudsko vijeće je generala Gotovinu nepravomoćno osudilo na 24, generala Markača na 18 godina zatvora, dok je general Čermak oslobođen i zaključeno je da on nije bio član udruženog zločinačkom pothvata. Kao jedan od glavnih dokaza za postojanje tzv. UZP-a, Vijeće je uzelo "raspravu vođenu na brijunskom sastanku predsjednika Tuđmana s vojnim zapovjednicima 31. srpnja 1995., nekoliko dana uoči operacije Oluja", rekao je Orie, dodajući kako je Vijeće zaključilo da su osobe na sastanku razmatrale "važnost odlaska krajinskih Srba kao važnog ishoda i sastavnog dijela predstojećeg napada".

On je citirao riječi generala Gotovine s tog sastanka, prema kojima se veliki broj civila već evakuirao iz Knina i ide preme Banja Luci i Beogradu te da, ako hrvatske snage nastave pritisak, vjerojatno za neko vrijeme neće biti toliko civila, nego samo onih koji moraju ostati i nemaju mogućnost otići. Vijeće je pozorno proučilo izjave visokih hrvatskih dužnosnika na tom i drugim sastancima i u javnosti, te ih razmatralo u kontekstu svojih nalaza o deportaciji, protupravnim napadima na civile i civilne objekte, te uvođenju diskriminatornih mjera, što su sve kaznena djele počinjena nad krajinskim Srbima, kazao je.

"Vijeće je ustanovilo da su neki pripadnici hrvatskog političkog i vojnog vodstva imali za cilj trajno uklanjanje srpskog civilnog stanovništva iz Krajine uporabom sile i prijetnjom sile, što je predstavljalo i uključivalo deportaciju, prisilno premještanje i progon, putem uvođenja restriktivnih i diskriminatornih mjera, protupravnih napada na civile i civilne objekte, deportacije i prisilno premještanje", rekao je Orie.

Tuđman je namjeravao naseliti krajinu Hrvatima

Po njegovim je riječima, UZP postojao od kraja srpnja 1995. i nastavio se tijekom cijelog razdoblja na koji se odnosi optužnica, do približno 30. rujna. Vijeće je, po Orieu, zaključilo da je "Franjo Tuđman, prije, tijekom i po isteku predmetnog razdoblja bio ključni sudionik u UZP-u".

"Tuđman je namjeravao naseliti krajinu Hrvatima, pa se pobrinuo da se takve njegove ideje pretoče u službenu politiku i akciju, putem utjecajnog položaja predsjednika i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga. Pored toga Vijeće je zaključilo da su među drugim sudionicima UZP-a bili ministar obrane Gojko Šušak, načelnik Glavnog stožera HV-a Zvonimir Červenko, te drugi najviši dužnosnici koji su sudjelovali na predsjedničkim sastancima i bili Tuđmanovi bliski suradnici", rekao je Orie.

Iako je u optužnici kao član udruženog zločinačkog pothvata naveden i general Janko Bobetko, Červenkov prethodnik na mjestu načelnika Glavnog stožera HV-a koji je umirovljen 17. srpnja 1995., Orie ga nije naveo kao sudionika UZP-a. Na brijunskom sastanku su Tuđman i vojni zapovjednici razmatrali kako uporabiti vojne snage da se osigura ne samo da vojska tzv. RSK već i srpsko stanovništvo napuste krajinu. "Vijeće je zaključilo da su hrvatski vojni zapovjednici, uključujući Tuđmana, Šuška i Červenka, uporabili hrvatske vojne snage i specijalnu policiju da počine zločine koji su činili cilj UZP-a", rekao je predsjednik sudskog vijeća.

Hrvatske vojne snage obuhvatile su HV i vojnu policiju, kao i hrvatski HVO potčinjen zapovjednicima HV-a, rekao je Orie, dodajući kako Vijeće nije zaključilo da je hrvatska policija, izuzev specijalne policije, korištena da se počine kaznena djela u sklopu UZP-a. Orie je kazao kako je Vijeće ustanovilo da zajednički cilj UZP-a nije bio, niti je podrazumijevao počinjenje kaznenih djela putem nestanaka, bezobzirnog razaranja, pljačke ubojstava, nehumanih djela, okrutnog postupanja i protupravnog zatočenja ili razaranja, pljačke ubojstava, te okrutnog postupanja.