Kada je hrvatski premijer Andrej Plenković predsjedniku Europske komisije Jean-Claudeu Junckeru želio pokazati da je hrvatsko članstvo u Europskoj uniji priča o uspjehu, odveo ga je u Dubrovačko-neretvansku županiju i Dubrovnik. Nimalo slučajno, s obzirom na to da je riječ o najuspješnijoj županiji po povlačenju sredstava iz europskih fondova. Jasno je i zašto. Baš tamo se gradi Pelješki most, najveći i najskuplji projekt koji se financira europskim novcem, za koji je Unija odobrila 357 milijuna eura, a u toku je i obnova dubrovačke zračne luke, za što Europa plaća 158 milijuna eura.

Zato je Dubrovačko-neretvanska županija, najjužnija i prometno najizoliranija u Hrvatskoj, najbolja po vrijednosti EU projekata po glavi stanovnika (36.636 kuna). Slijede dvije "siromašne" županije, Ličko-senjska s 19.587 kuna i Vukovarsko-srijemska županija s 14.883 kune po stanovniku, a zatim još tri slavonske županije: Požeško-slavonska (14.047 kn), Brodsko-posavska (13.556 kn) i Virovitičko-podravska županija (13.437 kn). Na dnu popisa po uspješnosti povlačenja EU sredstava su neke inače uspješne i bogate županije, poput Splitsko-dalmatinske, Istarske, Zadarske i Varaždinske, što znači da europski fondovi doista otvaraju mogućnost siromašnim i perifernim područjima da na ovom polju budu bolji od bogatih centara. A to bi i trebao biti glavni smisao europskih fondova: pomoć nerazvijenima da brže dosegnu stupanj razvoja bogatih i razvijenih.

Svaki početak je težak

Slično kao i kod većine novih članica i hrvatski su počeci bili teški, ali čini se da se stvari polako mijenjaju nabolje. Ulaskom u EU 2013. Hrvatskoj se otvorila mogućnost korištenja strukturnih i investicijskih fondova. Trebalo je izraditi strateške dokumente i osigurati mehanizme provedbe, što je iziskivalo puno znanja i ulaganja. Priprema velikih infrastrukturnih projekata zahtijeva opsežnu dokumentaciju i složene procedure. Pelješki most takav je primjer - pripremao se godinama, a realizacija je počela tek ove godine.

Hrvatskoj je trebalo dosta vremena da se uhoda. Tek je prošle godine ostvaren značajniji napredak u korištenju europskih sredstava. Međutim, upućeni u stanje na tom području upozoravaju da se i dalje Hrvati suočavaju s brojnim problemima: od nedostatka stručnjaka na svim razinama, upravljanja programima na razini ministarstava pa sve do prijave i provedbe projekata na lokalnoj razini, ali i s nedostatkom novca za pripremu i sufinanciranje projekata.

Za razdoblje 2014.-2020. Hrvatska na raspolaganju ima oko 10,7 milijardi kuna. Predviđena ulaganja pokrivaju cijeli niz sektora od prometne infrastrukture, energetike, vodovoda i odvodnje, zaštite i valorizacije prirodne i kulturne baštine, razvoja poduzetništva, razvoja civilnog društva, unapređenja sustava obrazovanja, zdravstva i socijale, kao i razvoja depriviranih područja.

Prema službenim podacima, Hrvatska je u odnosu na davanja i primanja iz EU-a u plusu za više od 14 milijardi kuna. Prema ažuriranim podacima Ministarstva regionalnog razvoja i europskih fondova od ukupnog iznosa namijenjenog Hrvatskoj ugovoreno je 69 posto (približno 7,4 milijarde kuna), a isplaćeno 24 posto (2,6 milijardi kuna), dok je prije dvije godine taj postotak iznosio samo 7,5 posto, što svjedoči o ostvarenom napretku u posljednje dvije godine. Isplaćeno je puno manje od ugovorenog, a upravo su isplaćena sredstva pravi pokazatelj uspješnosti, jer nam ona govore o realiziranim i plaćenim aktivnostima, odnosno sredstvima zaista iskorištenim u projektima (nakon svih provedenih kontrola).

Zašto su siromašni uspješniji

Veliki projekt "Slavonija, Baranja i Srijem", koji obuhvaća pet slavonskih županija i kojim se omogućava korisnicima s ovih područja prednost u korištenju sredstava putem izravnih dodjela i mogućnost ostvarivanja dodatnih bodova zbog činjenice da se nalaze u manje razvijenim županijama, primjer je projekta usmjerenog na razvoj depriviranih područja. Za ovaj projekt osigurano je 18,75 milijardi kuna, a ta su sredstva namijenjena isključivo tim područjima i nitko ih drugi ne može koristiti, što je jedan od razloga uspješnosti slavonskih županija u korištenju EU fondova.

Valja spomenuti i niz drugih vrijednih projekata, čije je financiranje Hrvatska uspjela osigurati iz europskih izvora, a koji potvrđuju kako su europski fondovi prilika za cijelu zemlju. Takav je primjer nadogradnja i elektrifikacija postojeće željezničke pruge Vinkovci-Vukovar, vrijedna 678 milijuna kuna, od čega EU daje 412 milijuna bespovratnih sredstava, dok za Arheološki park Vučedol kod Vukovara, projekt vrijedan 117 milijuna kuna, EU bespovratno daje 100 milijuna kuna. Skoro toliko (97 milijuna) Hrvatska će dobiti iz EU fondova za izgradnju integriranog sustava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a ne nedostaje ni drugih europskih projekata u Zagrebu: projekt rekonstrukcije Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada (od 235 milijuna kuna EU plaća čak 232 milijuna) i projekt znanstvenog i obrazovnog oblaka računskog centra Sveučilišta u Zagrebu, koji u cijelosti, sa 197 milijuna kuna, financira EU.

U Hrvatskoj se često vode rasprave o koristima koje zemlja ima od europskih fondova, u kojima vladajući govore o "odličnom" korištenju fondova, a opozicija o malom postotku ugovorenih i, posebno, isplaćenih sredstava. Dodatne rasprave i analize potaknula je i činjenica da je BDP u prvom tromjesečju ove godine rastao više od svih predviđanja, odnosno 3,9 posto, čemu su, po ocjeni ekonomskih analitičara, nesumnjivo pridonijele i velike investicije sufinancirane iz EU fondova, osobito u prometnu infrastrukturu. Povećana apsorpcija EU fondova spominje se i u ocjenama kreditnih agencija koje su Hrvatskoj povećale kreditni rejting.

Bez većih pronevjera europskog novca

I na lokalnoj i regionalnoj razini europsko financiranje osiguralo je investicijski zamah. Ovdje korisnici nisu samo administrativne jedinice, nego i privatni korisnici. Čak osam tisuća poduzetnika financirano je sredstvima EU-a, otvoreno je 35 novih poduzetničkih inkubatora, izgrađeno je ili obnovljeno 900 škola, 500 vrtića te 50 bolnica i domova zdravlja, kao i 45 novih projekata kulturne baštine i 35 projekata prometne infrastrukture i mobilnosti. Diljem Hrvatske obnavljaju se fasade stambenih zgrada, vrtića i škola, kako bi se postigla veća energetska učinkovitost. Ovih obnova ne bi bilo da ne postoji mogućnost bespovratnog financiranja (od 35 do 60 posto). Novac iz europskih fondova stiže i do poljoprivrednika u Slavoniji i do ribara u Dalmaciji.

Iako se često radi o velikim projektima i iznosima, dosad u Hrvatskoj, što za ovu zemlju i nije baš karakteristično, nije bilo puno muljanja s novcem iz EU fondova. Možda su razlog stroga pravila i rigorozne kontrole. Prije nekoliko godina bilo je zloupotreba u implementaciji programa ruralnog razvoja, kada su sredstva dodijeljena ženi čiji je suprug bio jedan od šefova u Upravi za upravljanje EU fondom za ruralni razvoj. Ovih je dana izbila afera oko pronevjere novca iz proračuna grada Virovitice, koji je zahvaljujući novcu iz EU fondova, odnosno projektu obnove dvorca Pejačević u središtu Virovitice, povećan gotovo četiri puta, na čak 290 milijuna kuna. Je li u 17 milijuna kuna, koliko je prema nagađanjima pronevjereno iz virovitičkog proračuna, i europski novac, tek će se utvrditi, ali ni to neće promijeniti zaključak da su Hrvati, koji su generalno vrlo kreativni kada treba "zamračiti" javni novac, uglavnom suzdržani kada se radi o europskim sredstvima.