Hrvati su stara nacija. Pritom ne mislimo na povijesne činjenice i stoljeće sedmo već na prosječnu životnu dob današnjih stanovnika. Zvuči strašno, ali lagano izumiremo. Razloga je mnogo. Smanjenje nataliteta, povećanje mortaliteta dva su najučestalija rezultata statističkih izvješća. Isključimo ovaj put iseljavanje. U Hrvatskoj jednostavno nije razvijena populacijska politika. Stoga nije ni čudno da smo narod treće dobi.

To dokazuje i izvješće Državnog zavoda za statistiku RH u kojem se navodi da, iako je u 2008. rođeno 4,4 posto živorođene djece više u odnosu na godinu prije, stopa prirodnoga prirasta, odnosno razlika broja živorođene djece i broja umrlih osoba, bila je negativna i iznosila je -1,9 posto, kao i vitalni indeks - broj živorođenih na stotinu umrlih - koji je bio 83,9 posto. Nema tu prevelike filozofije - mortalitet je veći iz prostog razloga što su u Hrvatskoj brojniji pripadnici treće dobi od bilo koje druge dobne kategorije. Kad je umiranje u pitanju, Hrvatskoj su muškarci ti koji su izvukli deblji kraj.

Opće je poznata činjenica da žene u prosjeku žive dulje od muškaraca - konkretno u Hrvatskoj muškarci su u prosjeku umirali sa 69,7 godina, a žene sa 77,6 godina.

Nije teško zaključiti zašto je to tako. Muškarci ranije i drastičnije podliježu društvenim bolestima zbog životnog stila: mnogo piju, puše, slabo se kreću jer su neprestano u automobilima, no, bave se i rizičnijim zanimanjima. Najviše muškaraca umire zbog  bolesti cirkulacijskog sustava, čak 43,5 posto. Slijede novotvorine tj. karcinomi, dišne bolesti, ozljede i bolesti probavnog sustava. Istovremeno su osjetljiviji na infekcije i manje otporni na bolesti. Ukratko muškarci su slabiji spol htjeli oni to priznati ili ne.

Istina je, Hrvati vole popiti, vole zapaliti, a svašta i rade i svačim se bave ne bi zaradili koju kunu, i to obično bude krvavo.  Ne radi se o stereotipu već o dokazanoj činjenici (vi dokažite da nije tako). Naravno, to vrijedi za one poštene građane radnike, patnike, a ne foteljaše.

Prema raznoraznim teorijama dugovječnosti, temeljenim na opet raznoraznim istraživanjima na životinjama, mužjaci (pa tako i muškarci) moraju razviti veća i jača tijela kako bi bili pobjednici u nadmetanju za ženkom (odnosno, ženom) i na taj način lakše proširili svoje gene. Cijena toga je kraća očekivana životna dob. U kontekstu toga se spominje i muška tendencija k poligamiji koja je vrlo karakteristična i u životinjskom svijetu u kojem mužjaci standardno umiru prije od ženki. Znanstvenici tvrde da je svemu krivo natjecanje za partnerice i velika konkurencija.

S druge strane, ženke se ne moraju boriti za naklonost mužjaka, nego se koncentriraju na porod i čuvaju snagu za svoje potomstvo. Eh, sad, to koliko su Hrvati poligamni i kakvi su im stavovi o prenošenju gena stvar je relativne interpretacije, ali kao što podatci pokazuju, i hrvatski muškarci se prije susreću sa Stvoriteljem nego žene.

Postoji zanimljiva studija koju su proveli stručnjaci sOxforda i Cambridgea koja tvrdi da je jedan od uzroka već smrtnosti muškaraca i privatizacija u bivšim komunističkim zemljama (i Hrvatska je bila u takvom okruženju) prilikom koje je velik broj ljudi ostao bez posla, a time i bez besplatnog zdravstvenog osiguranja. Propast Titoslavije, početak Domovinskog rata, privatizacija na hrvatski način, nezaposlenost, stres, bolesti, smrt. Ovaj linearni sažetak dokazuje kako spomenuta teorija može držati vodu. No, sami odlučite je li valjana.