Roditelji Milana Škorića su hrvatski državljani koji su sedamdesetih godina prošlog stoljeća u tadašnjoj SFR Jugoslaviji otišli živjeti u okolicu Beograda. On je tamo i rođen 1983. godine. U djetinjstvu je često i dugo boravio kod djeda i bake u Lici. No, danas je u Hrvatskoj stranac i u njoj smije boraviti 3 mjeseca od datuma ulaska u državu. Naime, prilikom upisa u matične knjige u Srbiji, upisano mu je državljanstvo SR Srbije. Ta mu je administrativna greška odredila život, a slučaj je krajem prošle godine završio i na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

"Takav upis nije bio moguć prema tadašnjim zakonima", tvrdi Aleksandar Maršavelski, docent Pravnog fakulteta u Zagrebu i pravni zastupnik obitelji Škorić. "I njegova sestra je rođena 1987. u Beogradu, no ona je u istom matičnom uredu upisana kao hrvatska državljanka. Samo je on u obitelji upisan kao državljanin Srbije. Svojevrsna je crna ovca", objašnjava dalje Maršavelski u razgovoru za DW. "Hrvatska tijela su se uhvatila za to da je on tamo pogrešno upisan, a Upravni sud u Rijeci je odlučio da grešku treba ispraviti u Srbiji. To je apsurd, jer Hrvatska valjda sama odlučuje tko su njezini državljani. Naime, i tadašnji zakon je propisivao da "dijete čiji su roditelji hrvatski državljani podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo".

Ni zaobilazni put nije urodio plodom

Koliko je ova greška zakomplicirala život obitelji Škorić govori i činjenica da kad je djed Dušan ostao sam i postao nemoćan, Milanova majka Vera nije mogla preuzeti brigu o njemu. Jer, i sam Milan je, zbog prometne nesreće, djelomični invalid ovisan o majčinoj skrbi pa se ona nije mogla istovremeno brinuti o njima dvojici u dvije različite države. Upravo je zbog toga i zatražio hrvatsko državljanstvo. Kada mu je ono uskraćeno, smjestili su djeda u dom za nemoćne nedaleko od Ogulina. A to je, zbog puta i smještaja, obitelji Škorić otežalo posjete starcu koji je, dok je slučaj bio na Ustavnom sudu, 2018. godine preminuo.

Problem su pokušali riješiti i sa srbijanske strane, baš kako je Hrvatska sugerirala. "Preko presuda Visokog upravnog suda saznao sam da ima više takvih slučajeva. Povezao sam se s nekoliko nevladinih organizacija u Srbiji. Na kraju smo došli do Udruženja za zaštitu ustavnosti i zakonitosti. Otvorena je i e-mail adresa na koji su se mogli javljati ljudi s istim problemom", priča nam Maršavelski. Na temelju stotina pritužbi, udruga se javila zastupniku tamošnje skupštine Miodragu Linti koji je podnio amandman na srbijanski zakon, no MUP Srbije ga je odbio. Naime, ti ljudi nemaju ni validno srbijansko državljanstvo, a hrvatsko im nije dano. Amandmanom se pokušalo spriječiti da u bilo kojem dijelu eventualnih postupaka postanu apatridi što brani i Konvencija o smanjenju slučajeva osoba bez državljanstva, a koju su potpisale obje zemlje, navodi Maršavelski i dodaje: "Hrvatska postavlja pravno nemoguć zahtjev tim ljudima. Kada bi ispravljali državljanstvo u Srbiji, ostali bi apatridi i njihova prava bi bila ugrožena."

I tako je u prosincu prošle godine, nakon iscrpljenja svih pravnih sredstava u Hrvatskoj, sve završilo pred Europskim sudom za ljudska prava. "Pravo državljanstva zaštićeno je hrvatskim Ustavom, ali nije ljudsko pravo. Zato smo išli na povredu prava na privatni obiteljski život u vezi s diskriminacijom", navodi Maršavelski i ukazuje kako postoji sudska praksa u slovenskom slučaju "izbrisanih". "U tom predmetu se radilo o neslovencima. Čak se ne mora reći da se radi o Srbima, Makedoncima, Crnogorcima ili Bošnjacima, dovoljno je reći o nehrvatima. Tim više što Hrvati mogu vrlo lako dobiti državljanstvo po pripadnosti hrvatskom narodu."

Svi vide problem - osim vladajućih

I sve bi se ovo, da je volje, moglo riješiti novim Zakonom o hrvatskom državljanstvu koji je u Saboru prošlog četvrtka prošao drugo čitanje. Prijedlog amandmana na njega saborskim zastupnicima uputio je Hrvatski pravni centar (HPC). "Idemo za tim da se u članak 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu doda novi stavak koji bi rekao da nije od utjecaja što su takve osobe upisane pogrešno u knjige državljana drugih republika, odnosno da se hrvatskim državljanima smatraju sve osobe koje su stekle hrvatsko republičko državljanstvo prema važećim propisima prije stupanja na snagu Zakona o državljanstvu RH iz 1991. godine", upućuje nas Frane Staničić, član HPC-a i profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu. Pogrešno je, kaže, kada MUP odbija nekome upisati hrvatsko državljanstvo, zato što je upisan u knjigu državljana drugih bivših republika SFRJ: "To uopće nije relevantno, jer je zakon o hrvatskom državljanstvu propisivao, a propisuje i danas, da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je do 8.10.1991. stekla hrvatsko republičko državljanstvo. Sve te osobe su ga stekle u trenutku rođenja, jer su im roditelji bili hrvatski državljani." U SFRJ republičko državljanstvo nije igralo veliku ulogu, jer su se svi građani smatrali i saveznim državljanima pa ne čudi činjenica da brojni roditelji nisu ispravljali taj podatak u dokumentima svoje djece. Danas je to nekima od njih prepreka za normalan život.

Zakon za etničke Hrvate i njihove potomke

Novi zakon ima namjeru osloboditi dio iseljenih etničkih Hrvata i njihovih potomaka ispunjavanja ranijih uvjeta za stjecanje državljanstva. "Četvrta ili peta generacija hrvatskog iseljenika iz primjerice Venezuele i njegova bračna družica moći će olakšano steći hrvatsko državljanstvo bez poznavanje hrvatskog jezika i kulture, dok osobe koje su od rođenja hrvatski državljani i čiji su roditelji hrvatski državljani, ali su birokratskom greškom upisani u krivo republičko državljanstvo to neće moći", upozorio je zastupnik Boris Milošević (SDSS) tijekom drugog čitanja prijedloga zakona. Kaže da je to nepravedno i diskriminirajuće.

S obzirom na sporost donošenja odluka na Sudu za ljudska prava, za Milana Škorića i tisuće drugih u sličnoj situaciji, bilo bi najbolje kada bi zakonodavac sam ispravio grešku. Jednostavna interpretativna odredba u novom Zakonu o hrvatskom državljanstvu riješila bi njihov problem, kaže Aleksandar Maršavelski. U protivnom će ljudi koji su činovničkom greškom ostali bez državljanstva u Hrvatskoj još dugo biti samo gosti.