Koliko mala Hrvatska treba uvesti stranih radnika da bismo dosegnuli prosječan standard država EU, kako ne bi svi mi koji danas radimo, kad budemo odlazili u mirovinu, odlazili u jad i bijedu, kako to slikovito kaže Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta? Državu državom čine njezini stanovnici, standard joj osiguravaju zaposleni građani i institucije koje rade za javno dobro, a budućnost djeca i mladi.

U samo 30 godina Hrvatska je izgubila gotovo milijun ljudi i danas, prema procjenama demografa, broji svega 3,85 milijuna stalnih stanovnika, među kojima udio građana u dobi od 65 i više godina premašuje udio djece i mladih do 19 godina. Zato se i ubrajamo u najstarije nacije svijeta.

S takvom strukturom stanovništva, s intenzivnim iseljavanjem građana posljednjih osam godina i "odljevom mozgova" ne možemo imati jači ekonomski rast, nego se održavamo na površini stihijskim uvozom radne snage i s nadom da će se barem dio iseljenih vratiti kako bi svi građani mogli dostojno živjeti.

Prema projekcijama UN-a iz 2015., Hrvatska je tek 2030. trebala pasti na 3,9 milijuna ljudi, a sada ispada da su to još bile optimistične projekcije, jer smo desetljeće ranije dosegnuli tu brojku. Ministar financija Zdravko Marić na Večernjakovoj konferenciji "Hrvatska kakvu trebamo", govoreći da svima nama cilj mora biti povećanje životnog standarda, kazao je da od 100 do 150 tisuća novih kvalitetnih radnih mjesta znači manje glavobolje i puno jači i održiviji rast, kojim bismo lakše dosegnuli prosječan europski standard.

No u državi u kojoj je 1,236 milijuna umirovljenika i 1,604 milijuna zaposlenih te 119 tisuća nezaposlenih nije precizirao je li mislio da potrebnih 100 do 150 tisuća radnika treba uvesti iz inozemstva ili i aktivirati dio domaćih nezaposlenih na tržištu rada. Ni iz Vlade nisu nam odgovorili je li Marić mislio na uvoz do 150 tisuća stranih radnika i odakle.