Istanbulska konvencija, međunarodni ugovor donesen u okviru Vijeća Europe koji predstavlja sveobuhvatni pravni okvir za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, u Hrvatskoj je postala prvorazredno političko i ideološko pitanje.

Konzervativne udruge i Katolička crkva mjesecima lobiraju protiv ratifikacije te konvencije, uvjeravajući da bi, po njihovom mišljenju, definicija roda koja se spominje na jednom mjestu u konvenciji navodno „razorila temeljne vrednote ljudskog bića". Zapravo "rod" kao zaštićena kategorija već postoji u hrvatskom zakonodavstvu: Zakon o suzbijanju diskriminacije iz 2009. propisuje "zaštitu od diskriminacije na osnovi rodnog identiteta", a i Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova za razdoblje od 2006. do 2010. kao jednu od zadaća navodi "dugoročno promicanje rodne jednakosti".

Hrvatski premijer Andrej Plenković najavio je proljetos ratifikaciju Istanbulske konvencije do konca godine, iako je upitno hoće li dobiti jedinstvenu potporu i vlastite stranke. Nedavno izjašnjavanje o Istanbulskoj konvenciji u Europskom parlamentu ukazalo je na podijeljenost unutar HDZ-a: ratifikaciju konvencije podržale su Željana Zovko i Dubravka Šuica, Ivana Maletić bila je suzdržana, a Ivica Tolić koji je u Europski parlament ušao umjesto premijera Plenkovića, glasao je protiv ratifikacije.

Kome uopće može smetati zaštita žrtava obiteljskog nasilja?

U udrugama koje pomažu ženama koje su žrtve obiteljskog nasilja sve to nije ideologija, nego praktično pitanje angažmana društva u tim slučajevima. Pravnica Iva Čatipović i psihologinja Maja Sikirica iz udruge „SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava" se u svom radu svakodnevno nose s problemom nasilja nad ženama i obiteljskim nasiljem, savjetujući i pomažući žrtvama. Pritom jako dobro znaju da Istanbulska konvencija donosi povećanu razinu zaštite na brojnim područjima, ponajprije žrtvama, a onda i udrugama koje im pomažu.

Zato ne kriju da "što prije" priželjkuju ratifikaciju te konvencije: "Zbog ideološkog spora koji se oko Istanbulske konvencije vodi u Hrvatskoj, definitivno smo svi na gubitku", kaže pravnica riječke udruge.  Ona smatra da je raspravom o rodnoj ideologiji "skrenuta pažnja" sa biti Istanbulske konvencije: "A suština te konvencije jest podizanje zaštite žena i ostalih žrtava nasilja u obitelji. Rasprava je skrenula prema rodnoj ideologiji, koja je za mene izmišljen pojam. Svatko onaj koga muči pojam 'rod' u Istanbulskoj konvenciji trebao bi samo pročitati tu konvenciju i onda će shvatiti da nikakav problem ne postoji. Ova konvencija koristi pojam roda kako bi ukazala da je nasilje nad ženama rodno utemeljeno nasilje. Zato ovu raspravu smatram skretanjem s prave teme", objašnjava Čatipović. Ipak, vjeruje da će naposljetku prevladati politička volja i da je samo pitanje vremena kada će Istanbulska konvencija biti ratificirana.

Više od 300 ubojstava i nepoznat broj žrtava

Psihologinja Sikirica dodaje da se pojam rod koristi u konvenciji kako bi se naglasilo da su žene izložene nasilju baš zato što su žene, kao i zbog stereotipa o razlikama između muškaraca i žena. "Problem kod nasilnika nije samo problem kontrole njihove ljutnje i emocija jer važnu ulogu igraju i njihovi stavovi i uvjerenja. Upravo zato je važno korištenje pojma roda koji predstavlja društveni konstrukt, za razliku od spola koji je biološki određen", objašnjava Sikirica.

Udruga SOS Rijeka bavi se savjetovanjem žrtava nasilja i pruža im potporu, psihološku i pravnu pomoć. Novčano im pomaže Ministarstvo za demografiju i obitelj, kao i lokalna i regionalna samouprava. Aktivni su u čitavoj županiji, a ako ne drugačije, njihovo savjetovalište je uvijek dostupno telefonom. No u udruzi osobito ističu kako je najvažnije što rade u prevenciji i edukaciji, jer "rad sa žrtvama nasilja uvijek je samo gašenje požara kada je već kasno".

Prema službenim podacima, nasilje nad ženama između 2013. i 2015. godine povećalo se za 184 posto, a više od 300 žena su njihovi nasilni partneri i ubili u posljednjih 10 godina. Ali osobito tu je teško vjerovati službenim statistikama: žrtve u obiteljskom nasilju tek izuzetno rijetko prijavljuju to krivično djelo, tako da i ove aktivistice procjenjuju kako i u Hrvatskoj u „devet od deset slučajeva" nasilje nad ženama ostaje između četiri zida. Previše je rašireno shvaćanje kako je riječ o „privatnom problemu".

Ratifikacijom do zajedničke borbe

Udruga SOS Rijeka dio je neformalne riječke mreže za pružanje socijalne i psihološke podrške žrtvama nasilja u obitelji. U Rijeci djeluju i dva skloništa za žene, a te udruge za pružanje pomoći žrtvama obiteljskog nasilja svakodnevno surađuju s policijom, sudovima i centrima za socijalnu skrb. I tu je važno ratificirati Istanbulsku konvenciju. To bi značilo bolju koordinaciju svih tijela koja se bave ovim problemom, a država bi morala puno više sredstava izdvajati za njihovu edukaciju i prevenciju. U udruzi SOS Rijeka su uvjereni da bi to mnogo pomoglo, jer "prostor za napredak uvijek postoji".

Katarina Mikulić je predsjednica riječke udruge PaRiter, koja promiče ljudska prava, kulturu nenasilja, toleranciju, prava manjina i rodnu ravnopravnost. I ona smatra da bi Istanbulsku konvenciju trebalo ratificirati i što prije početi primjenjivati jer je riječ o dokumentu koji predstavlja sveobuhvatan pravni okvir za borbu protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja. To onda podrazumijeva i više novca za rješavanje ovog problema: "Rasprava o rodu i spolu političarima ne bi smjela biti izgovor za odlaganje ratifikacije, pogotovo jer se struka odavno suglasila oko tog pitanja. Ovdje je riječ o dokumentu čija bi primjena pomogla brojnim ženama i obiteljima. Pogotovo djeci, koja su najčešće najveće žrtve obiteljskog nasilja. Vrijeme je da počnemo živjeti kao zdravo i odgovorno društvo koje je sposobno zaštiti svoje građanke i građane", smatra Katarina Mikulić.