Hrvatska se plasirala u Brazil, to je jedino važno u ovom trenutku, a je li došlo do stvarne promjene u glavama to ćemo vidjeti na Svjetskom prvenstvu.

Nije ovo bila spektakularna utakmica, jednostavno su stvari stavljene na svoje mjesto i pobjeda, čak i s igračem manje, je posljedica jasne razlike u kvaliteti. To što je do sada nismo pokazali u kvalifikacijama, očito ide na dušu Igora Štimca.

Jednostavna kombinatorika, svi igrači na svojim prirodnim mjestima i disciplina koju je Niko Kovač uveo donijeli su plasman, ništa više i ništa manje od toga.

Naime, kako je Kovač bio kapetan na terenu većini igrača koji su danas u reprezentaciji, nije trebao uspostavljati autoritet ni na koji način - bilo je dovoljno da se pojavi. I to je ključ svega, jer kad se sjetimo kako je kao lokomotiva vukao na terenu, tako to sada radi s klupe.

Prvi gol Mandžukića pao je u idealno vrijeme, prije 30. minute, makar smo mogli povesti već u 45. sekundi utakmice da je Kovačić bio prisebniji. No, Kova je to sve nadoknadio početkom drugog poluvremene, usred islandskog uragana na naših deset igrača nanizao je više od polovice igrača Islanda, pretrčao pola terena i servirao savršenu loptu Srni koji ju je hladno plasirao kraj islandskog golmana za 2:0.

Zašto smo pobijedili? Zato što su svi odigrali na barem 80 posto svojih mogućnosti. Da je danas na Maksimiru bila "moćna" Belgija, slupali bi ih jednako kao i Island. Nadamo se ovakvoj igri u Brazilu, jer ovakva Hrvatska moćna je kao i ona 1998. ....