Uskoro će se navršiti godinu dana otkako je Hrvatska, krajem prošlog proljeća, svrstana u kategoriju zemalja rizičnih za poslovanje zbog - pranja novca. Za kategorizaciju je zadužena međunarodna agencija FATF (Financial Action Task Force), osnovana pri Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). No otad se u RH više nije pisalo ni govorilo na tu temu, što je već samo po sebi prilično začuđujuća činjenica.

Štoviše, kad smo se počeli o tome raspitivati u stručnim krugovima, ispostavilo se da takva neinformiranost obuhvaća i njih. Jednostavno, kao da je po svemu pala određena zavjera šutnje ili nebrige, pa su naši sugovornici odreda naglašavali svoju iznenađenost tim povodom. Moglo bi se stoga pomisliti da je opisana kategorizacija, ovako ili onako, nekakva ipak bezazlena pojava.

Svejedno, dade se po društvenim mrežama pronaći glasova svjedočanstva o neugodnostima koje hrvatski građani zbog nje doživljavaju u inozemstvu. Njima to očito nije posve nebitno, posebno kad čuju i da je Hrvatska jedina članica EU-a sa spomenutom kompromitirajućom etiketom.

Prašina i zaborav

Kontaktirali smo dakle nekolicinu ekonomskih stručnjaka od kojih je većina iskazala nemogućnost da kaže bilo što o tome. Jedna poznata analitičarka zamolila je da ne navodimo njezino ime, rekavši sasvim načelno da je nadzor nad financijskim tokovima u RH - izgubljen. „Svrstani smo u tu kategoriju", pojasnila je ona, „zato što ovdje možete ne prijaviti transakciju, a ako vas ipak otkriju, nema istrage. Ili ste nekom bitni ili ste nekog potplatili. I svi se valjda nadaju da će vremenom po tome pasti prašina i zaborav."

Naša sugovornica podsjetila nas je na sad već davnu aferu s Hypo bankom koja je dospjela pod istragu i u Njemačkoj i u Austriji, dok je na svom ponajvećem tržištu - u Hrvatskoj - i dalje bila pošteđena. „Postali smo raj za suspektna ulaganja, osim što tvrtke ovdje izvode prijevarne piramidalne sheme, prikrivaju tajne članove trgovačkih društava, osnivaju tzv. off shore sestrinska poduzeća u inozemstvu, među ostalim", navela je ova analitičarka, dodajući kako postoji način da se tome stane na kraj. No, kako dodaje, državna tijela morala bi se u tom slučaju malo i pozabaviti svojim poslom, umjesto koruptivne pasivnosti. Hrvatska bi se trebala suočiti se s uzrocima, a ne samo s posljedicama.

Nabujalo i pregrijano tržište

Naposljetku, čuli smo i pretpostavku o tome što bi najprije moglo biti konkretno žarište pranja novca u Hrvatskoj - biznis kupoprodaje nekretnina. Upravo nekretninsko tržište zacijelo je najpropulzivniji hrvatski poslovni segment, dereguliran do te mjere da njegov elementarni fiskalno-politički okvir tek s ovim skorim izborima postaje donekle zastupljeno javno pitanje.

Istu tezu iznio nam je i Goranko Fižulić, nekadašnji ministar gospodarstva RH i poduzetnik, danas medijski komentator ekonomije i pripadajućih politika. On također nije bio čuo da je FATF označio Hrvatsku kao rizičnu zemlju, a definitivno spada među njezine obavještenije pratitelje ekonomskih prilika.

„Na prvome mjestu je posrijedi ovdašnje nabujalo te pregrijano nekretninsko tržište. Ako možete s milijun ili dva eura u kešu platiti određenu nekretninu, i nitko vas ne pita za njihovo porijeklo, jasno je da najprije tamo nastaje novac bez zakonskog pokrića. I to je očito primijećeno u svijetu, sudeći po toj reakciji FATF-a. Inače, taj bi se novac, ili veliki dio njega, slijevao u državne obveznice, dionice i druge financijske instrumente. Ovako pak imamo opću štetu, izuzev po račune samih protagonista te aktivnosti", drži Fižulić.

„I dok god je tako", nastavio je on, „Hrvatska može zaboraviti na ulazak u OECD." Podsjećamo, RH je u postupku pregovora za ulazak u članstvo te izuzetno važne međunarodne organizacije, pored Bugarske i Rumunjske, od zemalja EU-a koje i dalje stoje u redu čekanja. Ovaj bivši hrvatski ministar gospodarstva pritom smatra da će takvu nezavidnu situaciju morati riješiti onaj tko pobijedi na predstojećim izborima, o kome god bila riječ. On stoga prognozira da će RH još relativno kratko biti na FATF-ovoj listi rizičnih zemalja.

Šlamperaj i pogodovanje

„Učinit će sve da poprave dojam, jer je ulazak u OECD previše važan. Dosad su odlučivala druga dva razloga. Vladao je totalni šlamperaj, osim što se odugovlačilo s uvođenjem reda zbog pogodovanja onima koji imaju utjecaj na politiku. No krug se zatvara, te će pitanje članstva u OECD-u postati presudno, i netko će morati natjerati Ured za pranje novca i druga nadležna tijela da prorade", zaključio je Goranko Fižulić, uz opasku da i on kao i svi građani RH moraju svake godine potvrđivati da imaju pokriće za svoje troškove, pa bi to ubuduće morali i oni koji su danas povlašteni.

Rješenje za provedbu zakona svakako postoji, i ne bi se rečena tijela imala mnogo premišljati oko posezanja za njima, ako se zaista nađe političke odlučnosti da aktivira dotične adrese. Banke prenose sve financijske transakcije i bilježe trag novca, dok stečena imovina bez pokrića za vrijednost biva tad predmetom istrage.

No zasad ne znamo kako se u institucijama gleda na tu problematiku od lipnja prošle godine, mada smo Uredu za pranje novca u Ministarstvu financija RH poslali upit o stanju i poduzetim mjerama. Do izlaska ovog članka nismo dobili odgovor, a objavit ćemo ga ako stigne naknadno.