Hrvatska bez Nike Kovača, Eduarda da Silve i Nike Kranjčara jednostavno nema tu kvalitetu i lepršavost koju je imala. Zaključak se sam nameće nakon današnje utakmice, jer protok lopte i agresivnost su tek u drugom poluvremenu bili na razini koja se očekivala.

Već u drugoj minuti ukrajinski golman loše je reagirao na slobodnjak Srne i Petrić je zabio iz neposredne blizine, napravivši otvaranje utakmice bajkovitim. No, već nakon desetak minuta obrana je stajala kao šuma hrastova kroz koje je Ševčenko zakucao glavom loptu za izjednačenje. Do kraja poluvremena dobro smo i prošli, jer na terenu su Ukrajinci dominirali bez imalo problema.

Bez lopte na krilima za Srnu ili Pranjića, lošim kombinacijama u sredini koje je Timoščuk lako odnosio utakmica je bila više mučenje publike nego zabava.

Drugo poluvrijeme otvoreno je na najgori mogući način, golom Oleksija Gaya, Srninog kolege iz Šahtara. No, naši su se ipak trgnuli i jedna lopta Modrića je, uz pomoć obrambenog igrača Ukrajine, prevarila golmana i ušla u gol za 2:2.

Već nakon par minuta Srna je srušen u šesnaestercu pred sucem Haugeom, no umjesto jedanaesterca Srna je popio žuti karton. Do kraja su se Ukrajinci pretežno valjali terenom na krivi pogled naših igrača, Modrić je pet minuta prije kraja pogodio stativu i to je bilo to. Isto se dogodilo u zadnjoj minuti kada je Petrićev udarac s ruba šesnaesterca zaustavila ista stativa.

Drugo mjesto u skupini je sve dalje, i vjerojatno će za to trebati ili težak kiks Ukrajine ili pobjeda na Wembleyu. S ovakvom igrom, teško.